Slučaj Anela Marića, radnika komunalnog poduzeća JP Komunalno d.o.o. Mostar i oca dvoje maloljetne djece, koji se javio Istini otvara niz pitanja o mogućoj zloupotrebi položaja, neformalnim dogovorima u prometu nekretnina, mobingu na radnom mjestu i pravnoj nesigurnosti građana.
Teška životna situacija
Prema Marićevim navodima, priča počinje u studenome 2025. godine, kada je zbog financijskih poteškoća bio primoran napustiti podstanarski stan, a kao jedini hranitelj obitelji nije mogao pronaći adekvatan smještaj.
Tada mu, kako tvrdi, njegov nadređeni u Komunalnom Sefedin Hajruši nudi rješenje – kupovinu stambenog objekta u Mostaru, na adresi Put za Opine 10, po cijeni od 8.000 KM, uz mogućnost plaćanja na rate.
Marić navodi da je nakon obilaska objekta i uvida u, kako kaže, nejasnu dokumentaciju, pristao i uplatio 3.500 KM kao dio dogovorene kupoprodajne cijene.
Međutim, kasnije saznaje od trećih osoba da se radi o nekretnini u državnom vlasništvu kojom privatna osoba ne može raspolagati.
„Kada sam tražio papire, izbjegavao je da mi ih pokaže. Kasnije mi je rekao da nešto nije u redu i ponudio da plaćam stanarinu ili da izađem“, navodi Marić.
Nakon toga, tvrdi da mu je novac vraćen, ali da je ostao u objektu kao korisnik, uz usmeni dogovor o najamnini od 150 KM mjesečno, bez pisanog ugovora.
Navodi o pritiscima i mobingu
Marić tvrdi da su se odnosi na poslu značajno pogoršali nakon što nije pristao na kupovinu nekretnine pod spornim okolnostima.
„Bio sam premještan na najteže terene i izložen pritiscima“, tvrdi on, a navodi i da je doveden u vezu s krađom novca iz vjerskog objekta na temelju objave s društvenih mreža, iako, kako kaže, osoba sa fotografije nije on, što je potvrdila i odgovorna osoba u firmi.
U travnju 2026. godine Marić navodi da je došlo do pokušaja njegovog iseljenja iz objekta bez sudske odluke.
„Traženo je da odmah izađem, iako sam bio ozlijeđen i s nogom u gipsu“, kaže on.
Zbog toga je podnio prijavu za narušavanje javnog reda i mira i samovlasno postupanje, tvrdeći da boravi u objektu uz prethodni usmeni dogovor.
Kaznena prijava Tužiteljstvu HNŽ
Marić je podnio i kaznenu prijavu Tužiteljstvu HNŽ u kojoj navodi sumnje na više kaznenih djela, uključujući prijevaru, klevetu, lažno prijavljivanje i zloupotrebu položaja.
Tvrdi da je doveden u zabludu radi stjecanja imovinske koristi te da su protiv njega plasirane neistinite informacije koje su narušile njegov društveni ugled i egzistenciju.
Hajruši se na naše pozive oglušio, sve dok upit nismo poslali Komunalnom, gdje on i Marić rade.
Na novinarske upite Seffedin Hajruši odbacio je navode i odbio komentirati slučaj navodeći da se radi o njegovom privatnom životu, premda se mobing prema tvrdnjama Marića događa na poslu.
Poručio je da ne vidi javni interes u temi te zatražio da ga se više ne kontaktira..
Odgovori institucija
Uprava JP Komunalno Mostar do zaključenja teksta nije dostavila odgovore na pitanja o statusu zaposlenika, eventualnim internim postupcima, disciplinskim mjerama i suradnji s istražnim tijelima.
Iz Tužiteljstva HNŽ potvrđeno je da je prijava zaprimljena i da je predmet formiran, te da je u fazi provjere navoda iz kaznene prijave.
Pravnik Adnan Pobrić pojašnjava da se u Bosni i Hercegovini vlasništvo nad nekretninama može steći isključivo upisom u zemljišne knjige, dok usmeni dogovori nemaju stvarnopravni učinak. Takvi dogovori mogu proizvoditi samo obveznopravne odnose između strana, ali ne i pravo vlasništva.
Kod zakupa, usmeni ugovor je moguć, ali zakupodavac mora imati pravni osnov raspolaganja, u suprotnom vlasnik može tražiti povrat nekretnine.
U kontekstu radnog odnosa, zakon predviđa zaštitu od mobinga i diskriminacije, a poslodavac može snositi odgovornost ako ne spriječi narušavanje dostojanstva radnika.
Slučaj Anela Marića otvara šira pitanja o pravnoj nesigurnosti u prometu nekretnina, mogućim zloupotrebama položaja u radnim sredinama i nedovoljnoj zaštiti radnika i građana u situacijama kada ne postoje pisani ugovori.
M.Zukanović/Istina.media
