Bez jasnog napretka i zaštite ovih sloboda nijedna država kandidatkinja ne može zatvoriti ključna pregovaračka poglavlja niti postati članica EU-a. Pa tako ni Bosna i Hercegovina, koja je na 90. mjestu, od ukupno 180 zemalja, prema najnovijem Svjetskom indeksu medijskih sloboda (World Press Freedom Index) koji objavljuje organizacija Reporteri bez granica (RSF).
To je najlošija ocjena Bosne i Hercegovine u posljednjih 25 godina, što ukazuje na ozbiljan i kontinuiran pad slobode govora i medija u državi. Uz Srbiju, BiH je trenutačno među najlošije rangiranim zemljama u Europi.
Dr. Srđan Puhalo, psiholog, aktivist i novinar za Istina.media govori koliko su javni mediji u BiH nepristrani i neovisni o utjecaju vlasti, odnosno vladajućih donositelja odluka, s obzirom na to da se financiraju iz javnih prihoda? Balansiraju li (ne)uspješno između uloge „glasnogovornika” vlasti i profesionalizma? Naravno, iako postoje jasne zakonske odredbe o financiranju javnih medija, svjedočimo ozbiljnim financijskim problemima u vodećim javnim servisima.
Puhalo: Javni mediji u BiH onoliko su slobodni koliko im dopuštaju domaći političari, tj. vlast. Nema tu mnogo filozofiranja, vlast postavlja menadžment javnih servisa i od njega očekuje lojalnost. Ta lojalnost varira od situacije do situacije, tj. ovisi o procjeni političara da im je potrebna pomoć javnih servisa. Zapravo, mi možemo kazati kako su emisije o poljoprivredi, kulturi, zdravlju i sl. dosta profesionalne i da tu nema velikog utjecaja politike, za razliku od informativnog programa. Kada pogledate predizborne statistike zastupljenosti političara u programima javnih servisa, onda vam bude sve jasno o njihovoj nepristranosti i neovisnosti.
Ja mislim da tu novac ne igra veliku ulogu, već kadrovski izbori. Novac za javne servise uvijek se nađe, ali nitko od politički izabranog menadžmenta ne očekuje da bude profesionalan i nepristran. Ni javnost, ni novinari, ni oni koji vode javne servise. Normalizirali smo nenormalnost.
S obzirom na to da BiH teži integraciji u EU, što je potrebno korigirati?
Puhalo: Nema se tu što korigirati jer postojeći zakoni nisu loši, ali se tumače fleksibilno ili se ne provode. Nama prvo treba poštivanje zakona, pravilnika i profesionalnih kodeksa, a onda ispravljanje nedostataka. Mi i ne znamo što je loše jer ne radimo kako treba. Očekivati da će političari prepustiti javne servise profesionalcima iluzorno je, javni servisi moraju se oteti političarima, što je još iluzornije.
Zapravo, meni je temeljno pitanje trebaju li nam tri javna servisa i tko to može financirati?
Zapravo, ako želite doznati što se događa u RS-u, onda pratite medije iz Federacije BiH, a ako želite vidjeti što se događa u Sarajevu, pratite medije iz RS-a i one u vlasništvu Hrvata. Ista je shema i kod Hrvata.
Gdje su u bosanskohercegovačkom medijskom prostoru privatni mediji i, kada se uspoređuju s javnim medijima, možemo li kazati da je tu prisutno nepošteno tržišno natjecanje s obzirom na to da oni imaju jako značajnu ulogu u informiranju, ali istodobno moraju samostalno iznalaziti marketinško financiranje jer, za razliku od javnih servisa, ne ovise o stabilnim prihodima iz javnih proračuna?
Puhalo: To jest istina, pogotovo kada se govori o oglašavanju, ali ne smijemo zaboraviti da u BiH općenito ima previše medija i zapitajmo se kako se oni financiraju. Velik broj medija dijeli marketinški kolač i svi dobivaju mrvice, a onda su primorani tražiti pomoć od vlasti na različitim razinama, od stranaca, tajkuna, političkih stranaka i oglašivača. Meni se čini da mi u BiH imamo siromašne medije, koji moraju biti manje ili više poslušni kako bi preživjeli.
Europski zakon o slobodi medija izričito štiti novinarstvo kao javno dobro. Međutim, u BiH novinarstvo često osuđuju oni koje se kritizira, najčešće javni dužnosnici. Je li to i razlog što je BiH na 90. mjestu od 180 zemalja na Svjetskom indeksu slobode medija? Što treba hitno mijenjati ako želimo prihvatiti pravnu stečevinu EU-a?
Puhalo: Mislim da mediji trebaju shvatiti i prihvatiti da su oni moćna sila koje se plaše političari i da se tako i ponašaju. Oni moraju biti profesionalni, hrabri i solidarni. Naravno, uvijek će biti medija koji su poslušni i „nagodni”, ali građani to znaju i tražit će alternativu. Druga stvar koja je važna za medije jest financijska neovisnost, tj. pronalaženje modela koji će pružiti najviše slobode, a osigurati održivost. Treće, novinari moraju sami očistiti svoje dvorište da nam se ne bi dogodio Informer kao u Srbiji. Četvrto, treba nam fond za pomoć „neposlušnim” novinarima, tj. novinarima koji zbog svojega dobrog rada mogu ostati bez posla, ali i fond za pomoć novinarima kojima se sudi za klevetu, koji su trpjeli mobing, za pružanje psihološke pomoći.
Vera Soldo/Istina.media
