Prof. dr. sc. Enes Osmančević, doktor žurnalističkih znanosti, profesor na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Tuzli i Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Sarajevu, član Odbora za politologiju Akademije nauka i umjetnosti BiH za Istina.media odgovorio je na pitanje koliko su javni mediji u BiH nepristrani i neovisni o utjecaju vlasti, odnosno vladajućih donositelja odluka, s obzirom na to da se financiraju iz javnih prihoda? Balansiraju li (ne)uspješno između uloge „glasnogovornika” vlasti i profesionalizma?
Osmančević: Javni RTV servis BHRT pokušava uravnoteženo izvješćivati o događajima u našoj zemlji i svijetu, ali baš zbog toga pod udarom je populističkih i totalitarnih vođa i njihovih stranaka. Taj se udar manifestira u javnom pozivanju na neplaćanje pretplate, nezakonitom prisvajanju novca od pretplate, što predstavlja otvoreno kršenje zakona, pa je kao takvo i predmet sudskih presuda.
S druge strane, javni nakladnik RTRS odavno je postao megafon jednog čovjeka i jedne stranke, Milorada Dodika i SNSD-a, a drugi javni nakladnik, RTV Federacije, pokazuje nekad veće, a nekad manje znakove pristranosti ovisno o vladajućim političkim garniturama u Federaciji BiH, koje se povremeno smjenjuju.
S obzirom na to da BiH teži integraciji u EU, što je potrebno korigirati?
Osmančević: Sve je već poznato: treba uspostaviti Konzorcij Javnog RTV sustava i javnih nakladnika, koji bi bio zasnovan na profesionalnim novinarskim i etičkim standardima, koji bi se financirao novcem građana kroz pretplatu, koji bi bio u vlasništvu građana i služio interesima građana radi orijentacije i donošenja odluka. Ali takav sustav ne bi odgovarao stranačkim vođama i njihovim stranačkim kamarilama jer bi smanjio mogućnosti medijske manipulacije u javnom komunikacijskom prostoru.
Gdje su u bosanskohercegovačkom medijskom prostoru privatni mediji i, kada se uspoređuju s javnim medijima, možemo li kazati da je tu prisutno nepošteno tržišno natjecanje s obzirom na to da oni imaju jako značajnu ulogu u informiranju, ali istodobno moraju samostalno iznalaziti marketinško financiranje jer, za razliku od javnih servisa, ne ovise o stabilnim prihodima iz javnog proračuna?
Osmančević: Privatni mediji komercijalni su mediji koji su okrenuti profitu i oni svoje djelovanje trebaju zasnivati ne na političkoj propagandi, persuaziji i agitaciji, već više na opuštajućim, zabavnim, reportažnim i dokumentarnim sadržajima. A to bi ih moglo učiniti bolje profiliranima, drukčijima, originalnijima, prepoznatljivijima i pridonijeti njihovoj gledanosti i slušanosti. Ovako, nemali broj njih ima puno redundantnog kvazipolitičkog sadržaja, recikliraju već objavljene informacije i često se stavljaju u ulogu propagatora i agitatora političkih ili tajkunskih centara moći, što onemogućuje njihov razvoj u smislu nepristranih i profesionalnih medija.
Europski zakon o slobodi medija izričito štiti novinarstvo kao javno dobro. Međutim, u BiH novinarstvo često osuđuju oni koje se kritizira, najčešće javni dužnosnici. Je li to i razlog što je BiH na 90. mjestu od 180 zemalja na Svjetskom indeksu slobode medija? Što treba hitno mijenjati ako želimo prihvatiti pravnu stečevinu EU-a?
Osmančević: To je posljedica sve većeg gušenja slobode mišljenja i govora u BiH i sve izraženijih tendencija totalitarnog načina vladanja. Tome su pridonijeli i sami mediji svojim apologetskim, umjesto kritičkim odnosom prema vlasti. Na taj su način usporili ili onemogućili razvoj slobode kritičkog mišljenja i razvoj javnosti.
Nužna je rekonstrukcija medijskog sektora, donošenje nedostajućih zakona, poput Zakona o transparentnosti medijskog vlasništva, Zakona o oglašavanju, Zakona o korištenju tehnologija i drugih nedostajućih zakona. Zatim, konstituiranje Konzorcija Javnog servisa i javnih nakladnika, regulacija i samoregulacija u području internetskih medija, bolje obrazovanje novinara, edukacija o političkoj kulturi i informacijsko-medijskoj pismenosti, poticanje i razvoj svijesti javnosti itd.
Vera Soldo/Istina.media
