„Trebinje je stvoreno mjesto za umjetnost. Percepcija vremena ovdje je potpuno drugačija. Usporena misao, konstruktivno razmišljanje i djelovanje”, tako ovaj hercegovački gradić vidi sugovornica portala Direkt, vizualna umjetnica Maja Šarenac.
Ni Banja Luka, ni Sarajevo, ni rodno Valjevo, a ni vreline Dubaija nisu uspjeli tako snažno zagrliti mladu umjetnicu Maju Šarenac kao što je to umjelo Trebinje. Zato na jugu živi, stvara umjetnost, širi vještine, prepoznaje i brusi skrivene talente južnjaka.
Što Trebinju nedostaje?
U Hercegovinu ju je doveo suprug, ali zadržao ju je mir i balans koji joj je Trebinje pružilo i iz kojeg crpi inspiraciju, motiv da djeluje i mijenja mikrosvijet u kojemu živi.
Od ideje da privremeno mjesto boravka bude u Trebinju prošlo je više od pola desetljeća ispunjenog života koji će se, ako je suditi prema sadašnjim planovima, i nastaviti pod hercegovačkim nebom.
A nebo, sunce, svaki kamenčić, travka i dašak vjetra sasvim su dovoljni da umjetnik zavoli novi kraj i ljude u njemu.
Maja Šarenac kao studentica generacije 2020. godine diplomirala je grafiku na Akademiji umjetnosti u Banjoj Luci. Potreba za tom vrstom izražaja i dalje postoji, ali kaže da je crtež njezina velika ljubav, a dosadašnji radovi njezin su osobni dnevnik. Trenutačno radi i ulje na platnu te pastel – suhi i uljani. U posljednje vrijeme u Trebinju je prepoznatljiva po tome što je brend „Paint and wine” dovela na jug.
Maja je, priča, bila obična djevojčica koja je samo crtala i imala sklonosti prema anatomiji, ali uz malo dobre genetike i ljubavi prema psihologiji, prirodan slijed bio je taj da Majin konačan životni izbor bude umjetnost.
„Bilo je dvoumljenja između psihologije i akademije jer je to jako blisko, ali ja sam to sada pomirila. Uvijek mi je tu prisutna psihološka literatura i koncepte gledam psihološki; ono što radim egzistencijalni mi je interni trenutak za stvaranje moje umjetnosti”, objašnjava za Direkt tridesetogodišnja slikarica.
U promišljanju o svojim radovima Maja kaže da najprije polazi od sebe i da je najviše intrigiraju prijelazni trenuci u ljudskom sazrijevanju i odrastanju – prijelaz iz djetinjstva u pubertet, adolescentna osobna previranja i traganja, ulazak u svijet odraslih, nove životne okolnosti… Baš zato jedna izložba njezinih radova i nosi naziv „Pragovi”, koji su sažetak dviju serija – butoh i suočavanje.
Serija butoh inspirirana je japanskim plesnim teatrom i bavi se pitanjima adolescencije i krize identiteta, dok se suočavanje zasniva na izlaganju tijela različitim vanjskim čimbenicima te ispituje sposobnost uma i tijela da se prilagode promjenama.
„Osvjetljavam te prijelomne trenutke i strahove koji ih prate. Kad ih imenujem, mnogo je lakše napraviti sljedeći korak. Moji radovi bilježe promjene identiteta. Voljela bih da i ljudi, promatrajući moj rad, osjete tu iskrenost i pronađu prostor da na sličan način prihvate sebe. Kada prepoznaju da otvoreno govorim o vlastitim težinama, često i sami lakše progovore o temama koje su im važne”, objašnjava i dodaje da se u umjetnosti mnogo oslanja na svoje tijelo, pa i nije čudo što je performans zauzeo posebno mjesto u njezinu životu.
Na pitanje Direkt-a što je sada ispred nje i s čim se trenutačno suočava, kaže da za tim odgovorom traga kroz svoje radove, koji najprije nastanu kao potreba, a tek kroz njih shvaća što bi to trebala svladati.
„Sebe objašnjavam i popravljam kroz svoje radove; kada ne radim, nemir se nagomila… Kada mi ljudi koji su laici dođu u atelje, tako savršeno lijepo analiziraju što njima znači moj rad i što oni u njemu vide. To nekad toliko nema veze s onim mojim internim, početnim, a toliko je točno”, zadovoljno zaključuje.
Maja Šarenac dosad je priredila pet samostalnih izložbi i sudjelovala na više kolektivnih u zemlji i regiji, među kojima su: „Black Box” (Mikser festival 2026., Novi Pazar), „Pragovi” (Gradska galerija Kotor), „Na svom mjestu” (Banski dvor, kustosica Isidora Živković, Banja Luka), „Dani performansa” (Galerija Vagon, Banja Luka), izložba Artistička radna akcija (UG Oblik, Collegium Artisticum, Sarajevo), „Umjetnici svome gradu” (Galerija Kulturnog centra, Trebinje) i 5. Međunarodno bijenale grafike (Čačak).
Što Trebinju nedostaje?
Ipak, ljubav prema gradu i udobnost koju osjeća ne znače da ne vidi njegove nedostatke. Naprotiv. Naša sugovornica smatra da Trebinje ima potencijal biti mnogo snažniji umjetnički centar, posebno zbog Akademije likovnih umjetnosti, koja predstavlja odličan temelj za razvoj lokalne scene. Međutim, kako bi potencijal bio posve iskorišten, Maja ističe da je potrebno prije svega više prilika za profesionalne izazove i snažnije povezivanje umjetničke zajednice.
„Ovaj kulturni sadržaj koji imamo je lijep, ali da je dovoljan – nije. Opći je problem tog početnog kapitala, koji je neophodan kako biste se afirmirali kao umjetnik, i on je svojstven gdje god da se nađete”, smatra ona i kaže da je veliki nedostatak za likovne umjetnike to što u Trebinju ne postoji ni dobavljač likovnog pribora.
Umjesto da čeka da se prilike same pojave, Maja ih je počela stvarati. Stoga je i brend „Paint and wine” nastao kao izraz potrebe da promovira svoj rad te pokaže da umjetnost nije rezervirana samo za umjetnike.
Radionice slikanja uz čašu vina postale su mjesto susreta, opuštanja i kreativnosti, gdje se ljudi bez prethodnog slikarskog iskustva ili s njim ohrabruju uzeti kist u ruke i otkriti vlastiti kreativni potencijal.
Uz potporu lokalnih vinarija i ugostiteljskih objekata, sudionici tijekom trosatnih radionica stvaraju svoja mala umjetnička djela, dok ih Maja vodi kroz cijeli proces.
„Ja sam jako sretna zbog ovoga što smo dosad napravili. Zahvalna sam svim suradnicima i sponzorima. Bila sam sigurna da ću izvući potencijal iz ljudi i to se doista događa. Ljudi su sretni kada ponesu svoju sliku kući kao jedno sjećanje na ovdje provedene sate. Mnogo je razina zadovoljstva”, zaključuje Maja Šarenac.
Poslije ovako ushićenog završetka razgovora malo toga treba dodati. Tek to da Maja već priprema samostalnu izložbu u galeriji O3ONE Art Space u Beogradu, a planova ima i za Trebinje.
Istina.media
