Čapljinska neovisna stranka u novom priopćenju ponovno otvara pitanje odgovornosti za gašenje i kasniji model poslovanja mostarskog Aluminija. Poseban naglasak stavlja na ulogu Dragana Čovića, od kojeg traži odgovore o političkim odlukama koje su, prema navodima stranke, dovele do toga da Aluminij ostane opterećen dugovima i gubicima, dok su njegovi proizvodni kapaciteti stavljeni u funkciju druge kompanije.
Priopćenje u cijelosti prenosimo:
Aluminij nije propao sam od sebe. Iza njegova gašenja godinama su stajale političke odluke, politička moć i politička odgovornost onih koji su imali stvarnu mogućnost odlučivati o njegovoj sudbini.
Kada je došlo do potpunog gašenja proizvodnje, umjesto da se zaštiti vlastito poduzeće, njegova imovina i proizvodni kapaciteti, uveden je model u kojem su njegovi pogoni i resursi dani drugome.
U travnju 2020. Aluminij i Aluminij Industries ulaze u poslovnu suradnju. I tu počinje pitanje na koje Dragan Čović mora dati odgovor. Ako su Aluminijevi pogoni mogli ponovno proizvoditi, zašto ta proizvodnja nije pokrenuta u interesu samog Aluminija?
Zašto je Aluminij ostao s dugovima, troškovima i gubicima, dok je druga kompanija koristila njegovu infrastrukturu i proizvodne kapacitete?
Danas se taj model pokušava nazivati spašavanjem i financijskom konsolidacijom. Ali građani imaju pravo pitati što je zapravo spašeno? Jer ako je spašen Aluminij, gdje je danas Aluminij koji radi za sebe? Gdje je vrijednost imovine koju su generacije radnika stvarale? I gdje je odgovornost politike koja je takve odluke donosila i podržavala?
Dragan Čović godinama je jedan od najmoćnijih ljudi hrvatske politike u BiH i jedan od ključnih političkih aktera oko Aluminija i zato je sasvim legitimno pitati upravo njega zašto Aluminij danas nije ono što je nekada bio?
Aluminij je bio naše gospodarstvo, naša radna mjesta, znanje i sigurnost tisuća obitelji, a Čović može govoriti što želi, ali Aluminij će ostati podsjetnik na njegove političke odluke i političku odgovornost.
I zato ovo ne smijemo zaboraviti.
