Kada je radnik privremeno spriječen za rad, poslodavac mora o tome biti obaviješten. Mora znati koliko će odsustvo trajati, voditi odgovarajuće evidencije i raspolagati podacima potrebnim za obračun naknade plaće. U određenim slučajevima ima pravo koristiti i propisane mehanizme kontrole bolovanja. To nije sporno. Sporno je nešto drugo: treba li poslodavac zbog toga znati i od čega njegov zaposlenik boluje? Važeći federalni Pravilnik o privremenoj spriječenosti za rad („Sl. novine FBiH“, 3/17) sadrži Prilog 5 – „Nalaz i ocjena“. U obrascu koji se koristi u praksi nalazi se rubrika „Dijagnoza i šifra bolesti“, a pri dnu je navedeno da se primjerak, između ostalih, dostavlja i pravnoj odnosno fizičkoj osobi kod koje je osiguranik zaposlen. Dakle, poslodavcu.
Za Istina.media: Josip Aničić, pravni ekspert i bivši tužitelj
Tu više nije riječ samo o evidenciji bolovanja. Dijagnoza je podatak o zdravstvenom stanju i pripada među posebno zaštićene osobne podatke. Novi Zakon o zaštiti osobnih podataka BiH („Sl. glasnik BiH“, 12/25) u članku 7. propisuje, među ostalim, načelo ograničenja svrhe i smanjenja obima podataka: podaci moraju biti primjereni, relevantni i ograničeni na ono što je neophodno za svrhu obrade. Članak 11. podatke o zdravlju svrstava među posebne kategorije osobnih podataka, čija je obrada načelno zabranjena, uz zakonom propisane iznimke. Poslodavac smije obrađivati podatke koji su mu stvarno potrebni radi ostvarivanja prava i obveza iz radnog odnosa.
Ne treba direktor kontrolirati dijagnozu
Međutim, pravo kontrolirati opravdanost bolovanja nije isto što i pravo raspolagati konkretnom dijagnozom zaposlenika. Medicinsku opravdanost bolovanja utvrđuju liječnici i nadležna liječnička povjerenstva. Neka liječnik kontrolira liječnika. Ne treba direktor kontrolirati dijagnozu.
Ovaj problem, međutim, ne treba postavljati kao sukob radnika i poslodavca niti kao opću kritiku poslodavaca. Ako važeći podzakonski propis predviđa dostavljanje određenog obrasca poslodavcu, poslodavac koji ga zaprima postupa unutar administrativnog okvira koji mu je zadan. Ključno je pitanje je li sam taj okvir dovoljno usklađen s pravilima zaštite osobnih podataka i jesu li podaci koji se dostavljaju poslodavcu ograničeni na ono što mu je stvarno potrebno za izvršavanje prava i obveza iz radnog odnosa.
Posebnu težinu ovom problemu daje činjenica da je Agencija za zaštitu osobnih podataka BiH na njega upozorila još u Izvješću o zaštiti osobnih podataka za 2014. godinu. Agencija je izričito navela da je upisivanje šifre i dijagnoze, pa i same šifre bolesti, u izvješće o privremenoj spriječenosti za rad radi ostvarivanja prava na naknadu plaće suprotno pravilima zaštite osobnih podataka. Zaključila je i da šifra i dijagnoza nisu potrebne za izvršavanje prava i obveza iz radnog odnosa. Agencija je nadležnim tijelima predložila da se iz postojećeg izvješća ukloni rubrika o šifri i dijagnozi bolesti. Unatoč tome, Prilog 5 Pravilnika iz 2017. godine i dalje sadrži rubriku „Dijagnoza i šifra bolesti“, uz predviđeno dostavljanje primjerka poslodavcu. Upravo tu vidim ozbiljno pitanje usklađenosti postojećeg obrasca s današnjim standardima zaštite osobnih podataka.
Da granica između podataka potrebnih poslodavcu i medicinske dokumentacije nije samo teorijsko pitanje pokazuje i praksa Suda BiH. U predmetu koji se odnosio na prikupljanje medicinske dokumentacije radi refundacije naknade plaće za bolovanje dulje od 42 dana, Sud BiH potvrdio je odluku Agencije kojom je takvo prikupljanje ocijenjeno protivnim načelima zakonitosti i proporcionalnosti obrade osobnih podataka. Još izravniju potvrdu posljedica nezakonite obrade nalazimo u Biltenu sudske prakse Suda BiH br. 12/2022. U presudi S1 3 P 033479 21 Gž od 27. svibnja 2021. godine Sud je zauzeo pravni stav da se u slučaju nezakonite obrade osobnih podataka oštećenom dosuđuje naknada nematerijalne štete u jedinstvenom iznosu kojim se nadoknađuju sveukupne posljedice povrede prava na privatnost.
U obrazloženju iste presude Sud navodi da su nezakonito obrađivani podaci koji se odnose na zdravstveno stanje i medicinsku dokumentaciju zaposlenice te posebno naglašava da medicinski podaci predstavljaju posebnu kategoriju osobnih podataka čija je zaštita ključna za uživanje prava na poštovanje privatnog života. To pokazuje da pitanje tko, zašto i u kojem opsegu raspolaže medicinskim podacima radnika nije samo administrativno pitanje. Nezakonita obrada može predstavljati povredu prava na privatnost i imati i građanskopravne posljedice. Sličan standard već desetljećima postavlja Europski sud za ljudska prava kroz članak 8. Europske konvencije. U predmetu Z. protiv Finske (22009/93) Sud se bavio izrazito osjetljivim podacima o HIV statusu. Nije zauzeo stav da se zdravstveni podatak nikada ne smije otkriti, ali je zbog njegove osjetljivosti postavio vrlo visok standard zaštite i naglasio temeljnu važnost povjerljivosti medicinskih podataka za pravo na privatni život.
Zaštita medicinskih podataka mora biti stvarna i učinkovita
U predmetu I. protiv Finske (20511/03) Europski sud dodatno je naglasio da zaštita medicinskih podataka mora biti stvarna i učinkovita. To je posebno važno u radnom odnosu, gdje dokument koji zaposlenik preda poslodavcu može proći kroz protokol, kadrovsku službu ili računovodstvo i završiti u personalnom dosjeu. Zbog svega navedenog ne bih tvrdio da je Prilog 5 kao takav nezakonit. On ima svoju svrhu u postupku utvrđivanja i kontrole privremene spriječenosti za rad. Međutim, postoje ozbiljni razlozi za preispitivanje njegove usklađenosti s današnjim pravilima zaštite osobnih podataka upravo u dijelu u kojem se na primjerku koji se dostavlja poslodavcu nalaze dijagnoza i šifra bolesti. To je prije svega pitanje za nadležna tijela koja donose i usklađuju propise, a ne osnova za generaliziranje odgovornosti poslodavaca. Poslodavac treba dobiti ono što mu je potrebno za ostvarivanje prava i obveza iz radnog odnosa. Konkretna dijagnoza trebala bi ostati u medicinskom dijelu sustava, osim kada za njezinu obradu postoji jasna i konkretna pravna osnova. Agencija BiH na problem upozorava godinama, Sud BiH je zaštitu medicinskih podataka povezao s pravom na privatnost i priznao mogućnost naknade nematerijalne štete zbog nezakonite obrade, a novi Zakon zahtijeva da se obrađuje samo ono što je neophodno za konkretnu svrhu. Zbog toga smatram da je vrijeme da nadležna federalna tijela ponovno preispitaju ovaj obrazac i usklade ga s važećim standardima zaštite osobnih podataka. Radnik mora opravdati bolovanje. Ne mora zbog toga pred poslodavcem opravdavati svoju dijagnozu.
Istina.media
