Na hercegovačkom kršu, gdje je svaki plod rezultat napornog rada, upornosti i borbe sa prirodom poljoprivreda nije samo zanimanje već je način života. U istočnim dijelovima Hercegovine u koja se ubraja i Stolac, brojne žene svakodnevno nose veliki dio tereta obiteljske egzistencije.
Njihov rad počinje prije izlaska sunca, a završava kasno navečer, dok između brige o obitelji, stoci i usjevima pokušavaju pronaći mjesto i na tržištu koje je sve neizvjesnije.
Mjeseci rada, ulaganja i neizvjesnosti
Priča Amine Martinović jedna je od stotina sličnih priča koje rijetko dospijevaju u fokus javnosti. Iza svake vreće krompira, glavice luka ili litra mlijeka nalaze se mjeseci rada, ulaganja i neizvjesnosti. Za mnoge obitelji poljoprivreda nije dodatni izvor prihoda nego jedini način da osiguraju egzistenciju.
Amina sa obitelko živi u Stocu gdje već dugi niz godina obrađuje zemlju i bavi se stočarstvom. Uzgajaju ovce te proizvode krompir i luk, a upravo od tog rada ovisi financijska sigurnost obitelji.
“Poljoprivredom se bavimo dugi niz godina i ona je sastavni dio života naše porodice. Uzgajamo ovce te se bavimo proizvodnjom poljoprivrednih kultura. Pored poljoprivrede nemamo značajnije druge izvore prihoda, zbog čega nam je uspješna proizvodnja od velikog značaja”, govori Amina.
Ova priča pokazuje koliko je život proizvođača usko vezan za tržište na koje gotovo da nemaju nikakav utjecaj. Iako ulažu vlastiti rad, novac i vrijeme, konačnu cijenu njihovog proizvoda najčešće određuje neko drugi.
Najveći izazov predstavlja prodaja proizvoda po cijeni koja može pokriti troškove proizvodnje. Posljednjih godina cijene goriva, gnojiva, zaštitnih sredstava, stočne hrane i repromaterijala značajno su porasle.
“Poteškoće postoje posebno kada je riječ o određivanju cijena koje često ne prate rast troškova proizvodnje. Trudimo se pronaći kupce koji cijene domaći proizvod i kvalitet koji nudimo”, ističe ona. Takva situacija dovodi proizvođače u nezavidan položaj. Dok troškovi proizvodnje rastu iz sezone u sezonu, zarada ostaje neizvjesna.
Poljoprivrednici tako često rade bez garancije da će na kraju godine ostvariti dovoljno prihoda da pokriju ulaganja.
Kupci koji vjeruju u kvalitet
Svjetlo u mraku su kupci s kojima godinama grade odnos povjerenja.
“Dio proizvoda plasiramo stalnim kupcima sa kojima imamo korektan odnos zasnovan na povjerenju. Međutim, nemamo uvijek potpisane ugovore, što može predstavljati određenu nesigurnost za proizvođače, objašnjava naša vrijedna sugovornica.
Nedostatak dugoročnih ugovora jedan je od problema sa kojim se suočavaju brojni mali proizvođači u Bosni i Hercegovini. Bez unaprijed definiranog otkupa teško je planirati proizvodnju, ulaganja ili eventualno proširenje gazdinstva. Poljoprivreda danas zahtijeva mnogo više od vrijednih ruku, potrebno je pratiti tržište, cijene, vremenske prognoze, kretanje troškova i potrebe kupaca.
“Plan proizvodnje prilagođavamo u skladu sa vremenskim uslovima, troškovima repromaterijala i potražnjom na tržištu. Poljoprivreda zahtijeva stalno prilagođavanje, priča dalje Amina. Prilagođavanja često znače odustajanje od pojedinih kultura ili smanjenje proizvodnje kada procjene pokažu da ulaganja neće biti isplativa, a to potvrđuje koliko su mali proizvođači izloženi promjenama koje ne mogu kontrolirati.
Posebno teške zadnje godine
“Najteže su bile godine obilježene nepovoljnim vremenskim prilikama i rastom troškova proizvodnje. Suša, obilne padavine i poskupljenje goriva, stočne hrane i zaštitnih sredstava mogu ozbiljno uticati na prinose i izazvati gubitke“, ističe dalje.
Klimatske promjene posljednjih godina postaju jedan od najvećih izazova za poljoprivredu. Dovoljna je jedna jaka oluja, višemjesečna suša ili kasni proljetni mraz da uništi višemjesečni rad i značajno umanji prihode jedne obitelji. Problem predstavlja i uvoz poljoprivrednih proizvoda koji na domaće tržište često dolaze po nižim cijenama.
“Uvoz ima veliki uticaj, naročito kada domaći proizvođači ne mogu konkurisati nižim cijenama uvoznih proizvoda. Smatram da domaća proizvodnja zaslužuje veću podršku i promociju“, kaže Amina. Ona smatra da domaći proizvodi kvalitetom mogu parirati uvoznim, ali da tržišna utakmica nije ravnopravna kada se uzmu u obzir troškovi proizvodnje, podrška koju proizvođači imaju u drugim državama i pregovaračka snaga velikih trgovačkih sistema.
Poticaji predstavljaju važan oblik pomoći ali administrativni proces često zahtijeva mnogo vremena i dokumentacije.
“Koristimo poticaje jer oni predstavljaju važnu podršku proizvođačima. Ipak, administrativne procedure ponekad budu zahtjevne i oduzimaju dosta vremena. Smatram da bi proces trebalo dodatno pojednostaviti kako bi bio pristupačniji svim poljoprivrednicima.” Govori, a slično stajalište ima i kada govori o trgovačkim lancima.
“Trgovački lanci imaju važnu ulogu u plasmanu proizvoda, ali vjerujem da bi trebalo pružiti više prostora domaćim proizvođačima i osigurati pravednije uslove saradnje“, mišljenja je.
Unatoč svim izazovima, obitelj Martinović ne razmišlja o odustajanju, a motivacija dolazi iz želje da vlastitim radom osiguraju budućnost svoje obitelji.
Pošteno živjeti od rada
“Najveća motivacija mi je porodica i želja da svojim radom obezbijedimo kvalitetan i pošten život“, kaže Amina, a uputila je i poruku drugim ženama:
“Mlađim ženama bih poručila da vjeruju u sebe, da se ne boje rada i da znaju da se trud i upornost uvijek isplate. Žene mogu biti uspješne u svakom poslu, pa tako i u poljoprivredi“, napominje naša sugovornica.
Aminu ne plaši težak fizički rad već ono na šta nema nikakav uticaj.
“Najveći strah svakog proizvođača su nepredvidive vremenske prilike i nestabilno tržište, jer od toga zavisi sav trud uložen tokom cijele godine. Ipak, bez obzira na izazove nastavljamo raditi i vjerovati da se pošten rad na kraju prepozna i cijeni“, govori Amina za kraj.
Amina priča najbolje oslikava položaj brojnih žena u ruralnim područjima Hercegovine. One nisu samo poljoprivrednice, nego i majke, supruge, ekonomistice, menadžerice vlastitih gazdinstava i osobe koje svakodnevno donose odluke od kojih zavisi opstanak njihovih obitelji.
Dok se na policama trgovina vodi bitka za najnižu cijenu, na hercegovačkim njivama vodi se mnogo važnija borba za opstanak domaće proizvodnje. Svaki proizvedeni kilogram krompira, luka ili svaki uzgojeno grlo stoke rezultat su mjeseci rada, neizvjesnosti i ulaganja.
Amina Martinović pokazuje da domaća poljoprivreda još uvijek opstaje zahvaljujući upornosti ljudi koji vjeruju da zemlja može prehraniti obitelj. Ipak, bez stabilnijeg tržišta, pravednijih otkupnih cijena, jednostavnijih procedura za ostvarivanje poticaja i snažnije podrške domaćim proizvođačima, njihov položaj će i dalje ostati na milost tržištu koje često više cijeni najnižu cijenu nego trud, kvalitet i godine rada uložene u domaći proizvod.
M.Zukanović/Istina.media
