Znanstvenici su otkrili da stanice izvađene iz konteksta preminulog organizma i stavljene u odgovarajuće uvjete mogu ući u “treće stanje”. One se reorganiziraju u nove strukture s novim funkcijama
Život i smrt tradicionalno se doživljavaju kao apsolutne suprotnosti, jasna binarna podjela koja definira postojanje. Rođeni smo, živimo i umiremo. No, što ako ta granica nije tako oštra? U novom, revolucionarnom istraživanju objavljenom u časopisu Physiology, znanstvenici su otkrili postojanje “trećeg stanja”, fascinantne zone u kojoj stanice preminulog organizma ne samo da nastavljaju funkcionirati, već razvijaju potpuno nove, neočekivane sposobnosti. Ovo otkriće, predvođeno znanstvenicima poput Petera Noblea, jednog od autora studije, ne samo da preispituje naše temeljne definicije, već otvara vrata nevjerojatnim medicinskim primjenama.
Duhovi u stroju: Buđenje “zombi gena”
Priča o trećem stanju započinje s ranijim otkrićem takozvanih “zombi gena”. Dugo se vjerovalo da se smrću organizma gasi sva genetska aktivnost. Međutim, istraživanja su razbila tu dogmu. Pokazalo se da dok većina gena utihne, stotine drugih se ponovno aktiviraju, ponekad i danima nakon kliničke smrti.
Znanstvenici su ovaj fenomen opisali kao tanatotranskriptom – skup svih molekula RNK koje se transkribiraju nakon smrti. Peter Noble, jedan od pionira ovog područja, opisuje ovaj postmortalni proces kao genetsko odmotavanje sata razvoja.
“Nakon smrti, nastaje potpuni kaos i sve se jednostavno počinje odmotavati”, slikovito objašnjava Noble, prenose 24sata.
Genetske i epigenetske kočnice koje tijekom života drže razvojne gene pod kontrolom odjednom popuštaju. Među aktiviranim genima nalaze se oni ključni za embrionalni razvoj, kao i geni povezani s upalama, imunitetom, staničnim stresom, pa čak i rakom. Ovo otkriće već ima praktične implikacije, od preciznijeg određivanja vremena smrti u forenzici do poboljšanja sigurnosti transplantacije organa.
“Kada transplantirate organ, uzimate ga od preminulog donora. U nekim slučajevima, dolazi do povećanja ekspresije gena za rak”, upozorava Noble, ističući kako bi se time mogla objasniti veća incidencija karcinoma kod primatelja organa.
