Nitko nije kriv, ali je na Sudu dokazano da se krađa glasova na izborima u Doboju odvijala po istom obrascu na gotovo svim biračkim mjestima – dopisivanjem glasova birača koji nisu izašli na izbore ili umrlih osoba koje nisu izbrisane iz biračkog popisa.
Skoro pet godina nakon poništenja lokalnih izbora u Doboju 2020., i dalje traju suđenja za najveći slučaj izborne prijevare kojim se bavilo domaće pravosuđe. Podignuto je 67 optužnica protiv 350 osoba, a Osnovni sud u Doboju, prema posljednjim informacijama, donio je 27 oslobađajućih presuda za 139 osoba i samo jednu uvjetnu osudu protiv dvije osobe. Većina presuda donesena je po istom obrascu: izborne prijevare su dokazane, ali nema dokaza da su za to krivi članovi biračkih odbora.
U 22 prvostupanjske presude koje je analizirao Transparency International u BiH potvrđuje se da je tužiteljstvo u svim slučajevima uspjelo materijalnim dokazima i iskazima svjedoka dokazati da se izborna volja građana najčešće prekrajala po dva scenarija:
- Glasovanjem u ime birača koji nisu izašli na izbore – najčešće onih koji žive u inozemstvu,
- Glasovanjem u ime umrlih osoba koje nisu izbrisane s biračkog popisa.
Suđenju je prethodilo poništenje izbora od strane SIP-a, nakon čega su uslijedile kaznene prijave, istrage i podizanje optužnica. Sumnja se pojavila zbog rekordne izlaznosti od gotovo 70 %, a na pojedinim biračkim mjestima, prema računici SIP-a, utvrđeno je da je svakih 50 sekundi glasovao jedan glasač.
Nakon ponovnog prebrojavanja glasova, SIP je proveo postupak u kojem su obavljena grafološka vještačenja potpisa birača i njihova usporedba s podacima IDEEA-e. Tom je prilikom utvrđeno da je krivotvoreno 10–20 % potpisa birača. Najčešće se, prema ovom nalazu, radi o krivotvorenju sličnih ili istih potpisa od strane jedne osobe za više rubrika na različita imena ili dodavanjem inicijala u više rubrika.
Što je dokazano na Sudu?
Tužiteljstvo je u većini slučajeva koje je analizirao TI BiH dokazivalo krađu od jednog do sedam glasova po biračkom mjestu, na način da je izvodilo svjedoke koji su potvrdili da oni ili njihovi bliski srodnici nisu izlazili na izbore i da su njihovi potpisi krivotvoreni. Dokazivanje je otežavala činjenica da određeni broj ljudi čiji su glasovi ukradeni nije dolazio u BiH godinama, policija ih nije mogla pronaći na adresi, a svjedočenja susjeda da rijetko dolaze nisu mogla biti prihvaćena kao dokaz da nisu glasovali. Isto tako, podaci Granične policije da te osobe nisu ulazile u BiH u tom razdoblju nisu mogli biti dokaz na Sudu jer ne postoji obveza evidentiranja svakog prelaska granice.
Zbog toga su relevantni dokazi uglavnom bila svjedočenja birača koji su jasno potvrdili da nisu izašli na izbore. Također, prihvaćeni su i dokazi u slučajevima gdje se radilo o glasovanju umrlih osoba i gdje se moglo jasno potvrditi da je smrt prijavljena prije održavanja izbora. Tužiteljstvo je, dakle, u svim presudama uspjelo dokazati ovu pojavu, a u jednoj od njih se navodi:
„Iz izvedenih dokaza tužiteljstva, svjedočenja svjedoka tužiteljstva V. A., G. S. i D. G., koji su izričito svjedočili da nisu izlazili na izbore, te uvidom u izvadak iz matične knjige umrlih za osobe V. J. i D. M., tužiteljstvo je dokazima dokazalo da tih pet osoba nije glasovalo niti se potpisalo u navedene rubrike, već je to učinila neka druga osoba“, navodi se u presudi.
Gotovo isti zaključak ponavlja se u većini presuda. Sud je u nekim slučajevima odbio prijedlog za grafološko vještačenje kako bi se utvrdilo jesu li članovi biračkih odbora stavljali sporne potpise. U nekim slučajevima oni nisu pristali dati rukopis, a smatralo se da time ne bi bilo dokazano djelo za koje se terete.
Tko je kriv?
Zbog svega toga nadležni je sud smatrao da tužiteljstvo nije dokazalo da su članovi biračkih odbora krivi jer se netko potpisao u ime glasača koji nisu izašli na izbore. Sve je, među ostalim, pravdano činjenicom da su se izbori odvijali u vrijeme pandemije i da je nošenje maski otežavalo identifikaciju birača.
U većini presuda Sud navodi da utvrđena činjenica da je došlo do falsificiranja izbornih rezultata ne može automatski značiti kaznenu odgovornost članova izborne administracije.
„Tužiteljstvo nije dokazalo koji je član biračkog odbora utvrdio identitet, koji je dopustio da se ta osoba potpiše, niti tko je predao glasačke listiće, a još manje komu je glas pripao, jer na tu okolnost nisu provođeni dokazi, što je bila obveza tužiteljstva, a sve to u uvjetima kada su birači morali nositi zaštitne maske, držeći distancu“, stoji u jednoj od presuda.
Sud je smatrao da je sasvim moguće da „neka druga osoba sličnih obilježja dođe i glasa u ime lica koja nisu izašla na izbore, a da za to članovi biračkog odbora uopće ne znaju, a kamoli da su to svi zajedno svjesno omogućili“. Također, po navodima Suda, nedokazana ostaje i činjenica da je promijenjen izborni rezultat jer je „nemoguće utvrditi kojem kandidatu su pripali ti glasovi“.
Što su radili promatrači?
Sud dodatno argumentira presude iskazima pojedinih svjedoka koji su bili promatrači na dan izbora, kao i činjenicom da na brojnim biračkim mjestima nitko od promatrača iz različitih stranaka nije imao primjedbe. Činjenica da brojnim promatračima nije bilo omogućeno ući na biračka mjesta nije bila predmet dokazivanja. Dodatni argument bio je i to što su članovi biračkih odbora bili predloženi iz političkih opcija koje su formalno bile suprotstavljene.
Tako se u jednoj od presuda kao argument u korist optuženih navodi da su „pet članova biračkog odbora predstavljali potpuno različite političke subjekte – SDA-SBiH-HB, HDZ BiH, SPS, i nezavisne kandidate – što ukazuje na političku raznolikost“.
Ipak, u tim se zaključcima potpuno ignorira apsurd da su većinu promatrača i članova biračkih odbora činili predstavnici opcija koje nisu dobile nijedan glas. Na izbore se prijavilo 85 subjekata, a njih 66 imalo je manje od 10 glasova, što pokazuje da im je cilj bio zauzimanje mjesta u biračkim odborima. Stoga je nejasno iz čega je izveden zaključak o „suprotstavljenosti“ tih opcija.
Na jednom biračkom mjestu, gdje je dokazano da su glasovali mrtvi, promatrač SNSD-a „nije primijetio ništa neobično“. Na drugom, gdje su glasovali oni koji su bili u inozemstvu, promatrač „Pokreta Most 21“, koji je imao jedan glas u cijelom Doboju, također nije uočio nepravilnosti.
Problemi biračkog popisa
Činjenica da se cijela izborna prijevara odvijala pred očima promatrača i članova biračkih odbora dodatno potkopava integritet izbornog procesa. Iz samih iskaza jasno je da je moguće da su glasovi dopisivani nakon prebrojavanja ili da je veliki broj osoba glasovao u tuđe ime.
Podatak SIP-a o 10–20 % krivotvorenih potpisa ilustrira razmjere prijevare. No, tko su bili nalogodavci i organizatori, nije bilo predmet dokazivanja.
Presude potvrđuju da je neažurnost biračkog popisa glavni izvor izbornih nepravilnosti – ne samo zbog neažurnih podataka iz matičnih knjiga umrlih, nego i zbog činjenice da tisuće ljudi godišnje napušta BiH, a ostaju prijavljeni za glasovanje.
Presude otvaraju pitanje: jesu li osobe koje su organizirale prijevaru imale pristup podacima institucija prije Centra za birački popis? Sve ovo ukazuje na nužnost uvođenja tehnologije – elektroničke identifikacije birača putem otiska prsta i skenera za brojanje – kako bi se povratilo povjerenje građana u izborni proces.
Također, ključno je da pravosuđe u kaznenom progonu izborne prijevare ispita i odgovornost nalogodavaca – političkih aktera koji su planirali i organizirali prijevaru – jer su dosadašnje optužnice bile usmjerene isključivo na članove biračkih odbora, dok stranački dužnosnici u čije se ime sve radilo nikada nisu odgovarali.
