Kada je novinarka Danka Derifaj doživjela pljusku od strane bh. državljanke, u Hrvatskoj je stigla brza reakcija – 30 tisuća eura jamčevine i istražni zatvor bračnom paru koji je napao ekipu “Provjerenog”. Da je Derifaj, kojim slučajem, napadnuta unutar granica BiH, doživjela bi mnogo sporiju reakciju pravosudnih organa.
Da je domaće pravosuđe kudikamo sporije, iskusio je novinar Centra za istraživačko novinarstvo Azhar Kalamujić.
Azhar Kalamujić u sredini
Iskustvo iz Dubrovnika
On je s kolegicom Renatom Radić-Dragić i timom izvještavao iz Dubrovnika. Tamo su pratili suđenje Zoranu Čagaru, šefu Uniformirane policije FBiH, optuženom za prevaru. Nakon ročišta, Kalamujić mu je pokušao postaviti novinarsko pitanje, no Čagar ga je bez povoda počeo vrijeđati i omalovažavati.
“Dogovorili smo se da kolegica Renata ne istupa i da se sakrije iza jednog stupa jer je krhke tjelesne građe, a i zbog toga što joj je nešto ranije tijekom jednog telefonskog intervjua u Sarajevu Čagar uputio prijetnju i grubo je vrijeđao po nacionalnoj osnovi. Međutim, u jednom trenutku on ju je spazilo i prišao joj prijeteći da će joj iščupati grkljan. Na trenutak smo ja i njegova odvjetnica uspjeli da ga obuzdamo, ali je ubrzo istu stvar ponovio, krenuvši još agresivnije na moju kolegicu. Uspio sam se ubaciti između njih dvoje i zamolio ga da se udalji.“
Azhar je pojasnio kako su, strahujući za vlastitu sigurnost, odmah nakon incidenta otišli u dubrovačku policiju i prijavili prijetnju, priloživši i snimku događaja.
“Policijski inspektor je postupio krajnje profesionalno, napravio je zapisnik i uputio ga tužiteljstvu, a tijekom tog dana i dan kasnije nas je obilazio da provjeri je li i nakon ovog događaja bilo još prijetnji”, priča nam Azhar.
Već nakon nekoliko mjeseci tužiteljstvo u Dubrovniku podiglo je optužnicu protiv Čegara zbog nasilja nad novinarima, a ubrzo je izrečena i uvjetna zatvorska kazna. Ipak, nakon žalbe sud je presudu poništio uz obrazloženje da video CIN-a ne može biti dokazni materijal. Tužiteljstvo je najavilo žalbu, ali novinare nisu obavijestili o daljnjem tijeku procesa.
Za razliku od hrvatskog pravosuđa, koje je u kratkom roku izreklo uvjetnu zatvorsku kaznu, bosanskohercegovačko je, u naizgled jednostavnom slučaju telefonskih prijetnji novinarima, vodilo predistražne radnje više od godinu dana.
U ovom slučaju, koji se odnosi na telefonsku prijetnju, nadležnost je imalo Tužiteljstvo Sarajevske županije. Istraga je trajala više od godinu dana, da bi na kraju bila obustavljena uz obrazloženje da u riječima gospodina Čegara “nisu pronađeni elementi prijetnje” – iako je, objašnjava Azhar, sa snimke razgovora sasvim jasno da se radi o prijetnji.
“Podsjećam vas da je tijekom tog telefonskog razgovora izjavio da zna gdje se mi nalazimo i da će doći do nas osobno, dajući nam do znanja i to da on ima u rukama moć visokopozicioniranog policijskog službenika. Također je psovao i vrijeđao moju kolegicu.“
“Naš dojam je da su policija i pravosuđe u Hrvatskoj postupali daleko efikasnije i brže nego njihove kolege u BiH“, zaključio je Azhar. Dodao je da odnos visokog policijskog službenika prema novinarima CIN-a, kao i stav Tužiteljstva Županije Sarajevo, pokazuju da pravosudne i istražne institucije ne shvaćaju ozbiljnost prijetnji kojima su izloženi novinari. „Takav odnos, nažalost, ohrabruje nasilnike da nastave s prijetnjama i nasiljem“, upozorio je.
Nasilje nad novinarima: slučaj iz veljače 2025. u Brčkom
Kriminalci u BiH često nemaju strah od pravosuđa niti od sankcija, jer pravda rijetko stiže do njih. Zato se, umjesto suočavanja s posljedicama, često odlučuju na prijetnje i nasilje prema novinarima i njihovim obiteljima.
Prisjetimo se napada u Brčkom koji se dogodio u veljači ove godine, kada su novinarka Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) Renata Radić-Dragić i snimatelj Dženat Dreković napadnuti tijekom snimanja za novu priču. Dreković je zadobio lakše tjelesne ozljede, dok je Radić-Dragić, zbog pretrpljenog stresa, upućena na daljnje pretrage. Istraživanje na kojem su radili ticalo se brčanskog političara i biznismena Zorana Kokanovića, vlasnika brojnih nekretnina i kladionica u naselju Ilićka. Tijekom snimanja, grupa ljudi, među kojima i članovi obitelji Bogičević, nasilno je pokušala spriječiti snimanje ispred njihove zgrade.
Društvo novinara pozvalo je nadležno tužiteljstvo da se, nakon prijave policiji, protiv napadača pokrene kazneni postupak za djelo nanošenja tjelesnih ozljeda i oštećenja tuđe stvari. Kada je riječ o ovom slučaju, iz Centra za istraživačko novinarstvo ističu zadovoljstvo brzim reakcijama policije i tužiteljstva, ali istovremeno poručuju da je važno sačekati kraj istrage i vidjeti kakav će biti njezin ishod.
Sve češći napadi doveli su do osnivanja inicijative da novinarske ekipe na zadatku imaju status službenih osoba. U Hrvatskoj se napad na novinara tijekom obavljanja zadatka tretira kao napad na službenu osobu, uz predviđenu zatvorsku kaznu od šest mjeseci do pet godina. U Bosni i Hercegovini novinari nemaju takav status. Kod nas se napadi na novinare procesuiraju prema postojećim odredbama kaznenog ili prekršajnog prava, što u praksi znači novčane ili zatvorske kazne, ovisno o težini napada i nastalim ozljedama.
Kao i drugi novinari s kojima smo razgovarali, Amarildo Gutić, novinar i predsjednik Društva novinara BiH, slaže se da dosadašnje zakonske mjere imaju ozbiljne manjkavosti.
“Bitno je da novinari na zadatku dobiju status službene osobe, ne samo pooštravanjem kaznenih odredbi, nego i drugačijim pristupom tužiteljstva i sudova u procesuiranju napadača. I ne treba se to odnositi samo na novinare, nego i na snimatelje i druge članove ekipe, naravno registriranih medija. Zakonodavci u Bosni i Hercegovini uglavnom se bave novim odredbama u pravcu kako što više ograničiti rad novinara i medija, odnosno onoga što nazivamo medijskim slobodama”, istaknuo je Gutić.
Ni novinari ni građani nemaju povjerenja u pravosuđe
Zbog raširene korupcije i sporih, često neefikasnih sudskih procesa u Bosni i Hercegovini, novinari upozoravaju da kriminalizacija klevete u RS može poslužiti kao alat za pritisak i zastrašivanje onih koji istražuju kriminal.
“Teško je danas u Bosni i Hercegovini, a naročito u Republici Srpskoj, govoriti o medijskim slobodama. Uz ponovno uvođenje ‘zakona o kleveti’, te mogućnosti da kazneno odgovaramo samo zato što smo objavili istinu, teško je uopće riječ sloboda i mediji staviti u jednu rečenicu. Relevantna istraživanja upozoravaju da novinari i mediji u BiH gube bitku s bahatim vlastodršcima, a stvarnost koju živimo i u kojoj radimo mnogo je gora od svih indeksa i ljestvica medijskih sloboda. Nažalost, smatram da se trend snažnog stiska vlasti i medija, na koji svojevoljno pristaju neki mediji, neće zaustaviti, a gušenje medijskih sloboda nastavit će se u još drastičnijem pravcu”, smatra dugogodišnja novinarka i urednica Senka Kurt, urednica portala Interview.ba.
Dodaje da novinare najčešće brane samo kolege koji su i sami osjetili nepravdu, dok su vlasti “zauzete” floskulama o slobodnim medijima umjesto stvarnom zaštitom. Ističe da su izostale i mjere ekonomske podrške, posebno za istraživačke medije, pa se prava i sigurnost novinara nisu pomaknuli s mrtve točke.
“Ne vidim također kako će neovisni mediji, oni koji žele raditi u skladu s profesionalnim standardima, nastaviti raditi ugušeni nedostatkom financija s jedne strane, te snažnim političkim i ekonomskim pritiskom vlasti”, istaknula je.
Dok prijetnje i napadi na novinare ostaju nekažnjeni, društvo ne može funkcionirati kao prava demokracija. Bez hitnih zakonskih promjena i stvarne političke volje, sloboda medija će nastaviti tonuti – a s njom i pravo građana na istinu.
Sloboda medija, temelj demokratskog društva, u Bosni i Hercegovini sve je ugroženija. Brojni napadi na novinare koji istražuju kriminal i nezakonite radnje pokazuju da, umjesto zaštite od pravosuđa i policije, oni često ostaju nezaštićeni, dok oni koji su predmet njihovih istraživanja nesmetano vrše prijetnje i zastrašivanja.
Maja Kristić/Istina.media
