Najistočnija Hrvatska županija s Vukovarom, mjestom posebnog pijeteta, u jesenskim se mjesecima na poseban način uz mnogo tuge prisjeća perioda Domovinskog rata i stradanja velikog broja hrvatskih branitelja i civila.
Ipak, brojne manifestacije, prepuni trgovi ljudi, druženje uz domaće delicije i glazbu, dokaz su da je ovaj kraj nastavio sa životom na najbolji mogući način.
Dokaz za to je i obnovljeni Vukovar, a ne postoji bolje vrijeme da ga posjetite nego u jesen. Kada se nađete na mjestu tamo gdje Vuka dotiče Dunav, bilo da krenete put Osijeka u Slavoniju ili pak Iloka u Srijem, naći ćete mnoge zanimljivosti uz krajolike koji pršte bojama, a tu je uvijek negdje u blizini i tihi uspavani div Dunav.
Jedno od takvih mjesta je i Mohovo, malo pitoreskno mjesto negdje na pola puta između Vukovara i Iloka. Ovo se mjesto našlo u žiži događaja u proteklom periodu kada je ovdje ni više ni manje pronađen mamut iz posljednjeg ledenog doba! U skladu s tim, uz mukotrpan rad i entuzijazam ovo je selo na istoku Hrvatske dobilo jedinstven festival nazvan kako drugačije nego – Mammothfest.
Tako je ova Dolina mamuta dobila svoje peto izdanje festivala koji slavi mamuta i ledeno doba, uz pregršt radionica, znanstveno-stručnih prezentacija istraživanja pa sve do utrke “kremenko vozilima”. Sve s jednim ciljem, posjetiteljima približiti priču ovog kraja, o vrijednim paleontološkim nalazištima i njihovim posebnostima.
Danas u Mohovu sudjeluju stručnjaci iz Hrvatskog prirodoslovnog muzeja, Muzeja brodskog posavlja i Hrvatskog geološkog instituta, međutim, priču je zapravo još davne 2012. godine pokrenuo Mohovljanin Goran Popivić, kada je u vrtu sasvim slučajno pronašao prvi fosilni ostatak mamuta i nosoroga.
Tako je entuzijazam jednog čovjeka uz podršku zajednice doveo Mohovo na geološko-palentološku kartu Hrvatske, maleno hrvatsko selo brendiralo se kao Dolina mamuta, a sve je rezultiralo iznimno posjećenim festivalom.
Istraživanja su dala brojne rezultate, pronađeni su zubi i dijelovi vilice odraslog i bebe mamuta, fragmenti kljove mamuta, dio roga jelena, zub špiljske hijene, dio lubanje i zuba nosoroga. Kost od gotovo 70 cm jedan je od najvećih nalazaka u Mohovu. Kroz otprilike tjedan dana istraživanja na površini od svega 75 kvadrata dalo je spomenute rezultate.
Lokalitet u Mohovu tako predstavlja vrijedno nalazište pleistocenske megafaune gdje su pronađeni fosilni ostaci vunastog mamuta te drugih pleistocenskih biljojeda i mesojeda. Lako je zamisliti krda vunastih mamuta, koja su se kretala ovim nekadašnjim prostorom hladne stepe u potrazi za hranom, praćene drugim biljojedima i mesojedima koji su ih lovili, uključujući čovjeka.
Upravo ova vrsta mamuta razvila se u gornjem pleistocenu i posebno se prilagodina hladnijim uvjetima života te je tijekom pleistocensa počela kroz migracije naseljavati široka prostranstva hladne stepe u Europi i tundre u Aziji. Kasnije u pleistocenu, takozvani “južni” mamut koji je bio posebno prilagođen toplijoj klimi, prijeći će Beringov tjesnac i naseliti Sjevernu Ameriku.
Vunasti mamut (Mammathus primigenius) posljednja je vrsta mamuta koji je živio u vrijeme geološkog razdoblja pleistocena, a izumro je u geološkom razdoblju koje još uvijek traje – holocenu. Bio je veličine današnjeg afričkog slona, veliki mužjaci su dosezali veličinu od četiri metra.
Imali su duge zakrivljene kljove, koje su bile preobraženi sjekutići gornje vilice, savijeni prema natrag. Gusta ih je dlaka štitila od hladnoće i nepovoljnih klimatskih prilika, uz masno tkivo koje im je bilo obilno nagomilano na grbi u leđima. Vunasti mamut je živio sa starom rasom ljudi, neandertalcima, ali i kromanjoncima koji su prethodnici današnjeg čovjeka.
Vunasti mamut je bio jedan od najimpresivnijih sisavaca “ledenog doba” i zapravo je jedini predstavnik reda slonova (Proboscidea) koji se prilagodio hladnoj periglacijalnoj klimi. Izumro je prije petnaestak tisuća godina, a ime mu dolazi od ruske riječi mamont, a koja porijeklo vuče od tatarske mamma ili zemlja. Tatari su bili uvjereni da mamuti žive pod zemljom i nikada ne izlaze.
Veoma čvrsta i izdržljiva ljudska rasa – neandertalci, redovito je lovila mamute i jedan dio znanstvene zajednice smatra da su upravo oni uvjetovali njihov nestanak. Nakon što su nestali i neandertalci, ljudu su i dalje koristili mamutove kljove te ih pojedina nomadska plemena koriste i danas. U Vukovarsko-srijemskoj županiji je dolina rijeke Dunav veliko nalazište ostataka vunastog mamuta, kao i dolina rijeke Save.
Osim mamuta, područje Mohova bilo je dom i drugim životinjama, nađene su kosi divljih konja, stepskog bizona, vunastog nosoroga ili pak špiljske hijene.
Razlog da su na ovom području tako česti i dobri nalazi jest brzo taloženje prapornih sedimenata za vrijeme pleistocena kada su stvoreni anaerobni uvjeti u kojima su se mogli konzervirati i očuvati ostaci kostiju tadašnjih sisavaca.
