Oni koji pamte stotine prosvjeda unazad, kada je birvaktile Josip Milić nosio transparent Ne(Srećko) Boras(opa. sigurno i neke druge, ali samo taj pamtim, pa se često toj igri riječi nasmijem), vidjeti će da se u međuvremenu mnogo toga – nije promijenilo.
Štoviše, čini se da su se neke stvari u međuvremenu i pogoršale – u smislu slanja specijalaca na učiteljice, kad su ono neki dan nešto pred Skupštinom tražile. Nećemo sad o tome u tančine. Pa ja. Možda je policija čuvala učiteljice od Vlade, sve je relativno i ovisno s koje strane si bio svih ovih godina. A bilo je svakakvih vlada i svakakvih sindikalista kroz godine, sve se pamti, a rado u nas i zaboravlja. Posebno se u Hercegovini odavno već politici o zlu ne piše, dok im se dobro, ako ga ima – prenaglašava.
Ni ova mlada Vlada, ne napravi do danas posebno baš ništa. Nemoj ni o tome naglas, šta ćeš sad, šuti, pusti, uslikaj se, uzmi od njih autogram.
Ne govori da nije dobro kada se po tri desetljeća zakuju za fotelju ofucani strankini kadrovi, ali da nije dobra ni druga Čovićeva krajnost da je prvo radno mjesto nekome ministar, ili prva politička funkcija drugoj premijerka.
No, ne treba uvijek u tančine kažu. Nije dobro pretjerano analizirati reče mi nedavno jedan prijatelj. I dobro reče. Pusti budalo, što bi držala što su svi pustili. Prevalit će te ako sam vučeš. Pusti ih 100 dana, pusti dvjesto, pa mandat… Pusti žene na vlast, pusti ove s biroa, pusti sve i svašta, ne može gore nego prije – pa bude.
U neka doba poželiš se onih najgorih prethodnika da se vrate, nekako ti sjaje kao minđuše na derneku kad vidiš ova pomlađivanja, a do jučer si pisao da od njih ne može gore. A došla doba mijenjao bi novo za staro. Ma pusti, prevalit će te.
I tako te godine prolaze u čekanju boljeg, neki davno pustili, neki puštaju, neki otišli. Prosvjed na istom mjestu gdje je bio i prije, samo stoti il’ dvjestoti…
Jesen nekima četrdeseta, pedeseta, šezdeseta, neki umrli što su prosvjedovali, neki što su bili u Vladi isto, pa i neki što su držali diktafone. Vrijeme ide. Limuzine iste, stranke iste, novca ima i nema, kako za što ili koga. Ali, jesen je vrijeme puštanja.
U međuvremenu, godinama iza, sindikati zdravstvenih djelatnika su me danas opet nasmijali s “Bevandom Yong Unom”, ko birvaktile Milić s Nesrećkom, a drugo sve godima isto. Pusti.
K.Perić/Istina.media
foto: Bljesak.info
