Evo, opet ubojstvo.
* Polunastavak članka “Nasilje, strasti i zakon – “ne razumiješ ti to druže sudija”
Prošli put napisah nedovršeni članak o nasilju koje se odvija posvuda. Pozivao sam se na čuveni stih: “Ne razumiješ ti to druže sudija… krećo Hakija, presudila mu ćakija” iz nezaboravne pjesme “Zenica blues”.
Citirao sam i Đoleta: “Verujem, cenjeni sude, da dobro poznaješ ljude vi barem imate posla jer ćud je ćud a
sud je sud. Verujem, cenjena glavo, da si i učio pravo…” Stigao mi je i jedan prigovor: “Zašto koristiš stihove? Neprofesionalno je to!” Baš me briga je li neprofesionalno. Vjerujem da o najvažnijim životnim temama treba konzultirati i pjesnike i književnike.
Za Istinu piše ekonomist i pravnik Milenko Krčum
Valja konzultirati svakog drugog tko bi mogao pomoći da razumijemo korijene monstruoznih ljudskih postupaka. Nastavak prošlog članka o nasilju nisam pisao jer jednostavno nisam čime imao doprinijeti prevenciji ovakvih strahota. No, danas sam se sjetio. Neka psiholozi, psihijatri, sociolozi, kriminolozi pomažu kako znaju. Ali ja primjećujem da je netko IZOSTAO. Izostaju POZORNICI. Policajci, milicioneri, koji su bili NA ULICI, priskakali upomoć odmah. Čitam da je nesretna djevojka trčala, bježala ulicom. Da su to primijetili taksisti itd.
Nekada su živote i imovinu štitili najneposrednije POZORNICI. Bili su na ulicama. Ne policajci koje treba obavijestiti telefonom i koji će poslati na teren policajce, a možda i neće. A ako pošalju, država stiže prekasno. Nema više POZORNIKA. Pojam “POZORANE” danas je nepoznat. Valjda je vlastima preskupo pružati građanima ovakvu zaštitu. To je i kao u drugim oblastima života: hoćeš bolju zdravstvenu zaštitu, idi pa plati. Hoćeš bolju sigurnost. Plati “security”… Hoćeš bolje obrazovanje, pošalji djecu u inozemstvo.
