Na općim izborima 2022. godine u entitetu Republika Srpska, za predsjednika RS-a glasalo je ukupno 676.762 birača. Danas, na prijevremenim izborima za predsjednika Republike Srpske, prema do sada dostupnim podacima, glasalo je tek oko 443.472 birača – manje od trećine od nešto više od 1,2 milijuna birača s pravom glasa.
Ovi brojevi nisu samo statistički pad, prije svega za SNSD, nego i politička poruka birača.
Građani su najprije neizlaskom, a zatim i samim glasanjem, jasno pokazali da više ne daju ni masovnu ni snažnu podršku politici Milorada Dodika.
Prepoznata politika straha
Izostanak mobilizacije biračkog tijela, koje je nekada predstavljalo temelj njegove političke moći, pokazuje da narativ stalnog podizanja tenzija, huškanja i fokusiranja na uske stranačke interese više nema učinak kakav je nekada imao, piše Raport.ba.
Čini se da su građani prepoznali kako je politika straha i konfrontacije iscrpila svoje mogućnosti.
Podsjetimo, na izborima 2022. Dodik je kao kandidat SNSD-a osvojio 300.180 glasova, dok je njegova tadašnja glavna protukandidatkinja Jelena Trivić dobila 273.245 glasova – rezultat koji je odražavao visoku izlaznost i snažnu polarizaciju.
Danas je vidljivo da se taj politički okvir raspao.
Prema dosadašnjim podacima, kandidat SDS-a i ostatka opozicije, Branko Blanuša, pobjeđuje Karana u nizu važnih gradova: Banjoj Luci, Bijeljini, Tesliću, Loparama, Modriči, Ilidži, Palama, Prnjavoru, Gacku, Kotor Varoši, Ljubinju i Berkovićima.
Građani ovim izborima nisu samo odbili masovno glasovati za Dodikovu politiku – odbili su i njegovu interpretaciju stvarnosti.
Politička dominacija SNSD-a više nije neupitna
Birači nisu prihvatili narativ da je suđenje Dodiku bilo suđenje Republici Srpskoj. Jasno su razdvojili institucije od pojedinca. To je ključni znak političkog sazrijevanja.
Dodik je ove izbore pokušao prikazati kao obračun s visokim predstavnikom Christianom Schmidtom, predstavljajući ih kao „referendum“ o njegovoj ulozi u BiH.
Međutim, činjenica da građani nisu masovno izašli na birališta pokazuje suprotno: nisu prihvatili Dodikovu konstrukciju da se glasa „protiv Schmidta“ i „za opstanak RS-a“. Da jesu, izlaznost bi bila masovna, a rezultat snažan. Ovako, birači su jasno poručili da ne žele sudjelovati u još jednoj političkoj predstavi u kojoj se osobni i stranački sukobi prelivaju na cijelo društvo.
Time su pokazali da im je dosta retorike u kojoj se privatni, stranački ili personalni interesi predstavljaju kao nacionalni ili državni.
Dodik izlazi slabiji – bez obzira na ishod
Kako se brojanje približava kraju, postaje sve jasnije da – čak i ako kandidat SNSD-a formalno pobijedi – Dodik iz ovog procesa izlazi oslabljen.
Njegova tvrdnja da SNSD ima 200.000 članova sada djeluje upitno, jer čak ni to deklarativno članstvo nije mobilizirano da podrži stranačkog kandidata. Još jasnije je da se široki krug nestranačkih birača, onih koji često odlučuju izbore, odlučio okrenuti drugom smjeru.
Ovi izbori šalju poruku da politička inercija više ne funkcionira. Birači u Republici Srpskoj pokazali su da se povjerenje ne može dobiti na starim pričama, konfliktima i strahovima. Neizlaskom, a potom i glasanjem za Branka Blanušu – kandidata opozicije i javnosti relativno nepoznato ime – poslali su dvostruku poruku nezadovoljstva.
Najprije kroz tišinu, odnosno apstinenciju, a potom i kroz aktivan izbor kandidata koji je na ove izbore ušao kao autsajder, a postigao rezultat kojim se ozbiljno približio SNSD-ovu kandidatu, unatoč podršci čitavog stranačko-institucionalnog aparata.
Zato je, bez obzira na konačni rezultat, jedno nepobitno: politička dominacija SNSD-a više nije neupitna, a građani su po prvi put nakon mnogo godina jasno pokazali da Dodikov narativ više ne prihvaćaju „zdravo za gotovo“ i da su spremni kazniti politiku koja interese pojedinca predstavlja kao interese naroda.
Istina.media
