Dok zemlje na istoku i sjeveru kontinenta uvode obvezne vojne rokove i dijele priručnike za preživljavanje, u zapadnim prijestolnicama prijetnja sukoba s Rusijom i dalje djeluje kao daleka fikcija.
„Moramo prihvatiti da ćemo gubiti našu djecu.“ Za građane Francuske ova je izjava generala Fabiena Mandona, načelnika Oružanih snaga, izrečena u studenome, odjeknula poput groma. Mogućnost sukoba s Rusijom do 2030. godine, rekao je, znači da svi – ne samo vojska – moraju biti spremni; Francuska će biti ranjiva ako ne bude spremna na patnju. Ipak, njegove su riječi dočekane s ogorčenjem i nevjericom.
Zapadna Europa se bori shvatiti da živi „u prostoru između mira i rata“, kako je to 15. prosinca opisao Blaise Metreweli, šef britanske obavještajne službe. Za zemlje blizu Rusije – osobito Baltik, Poljsku i nordijske zemlje – koncept „ratne spremnosti“ dobro je poznat. No u prijestolnicama poput Pariza, koji je bliži Alžiru nego Kijevu, prijetnja se čini dalekom – nečim što se promatra na malim ekranima.
Alarm među čelnicima sigurnosti
Otuda i uzbuna među čelnicima sigurnosnih struktura. Dana 11. prosinca Mark Rutte, glavni tajnik NATO-a, sumorno je izjavio da se „moramo pripremiti za razmjere rata kakve su preživjeli naši djedovi ili pradjedovi“. Nekoliko dana kasnije maršal zrakoplovstva Sir Richard Knighton, načelnik britanskih oružanih snaga, izjavio je da se sigurnost „ne može prepustiti samo oružanim snagama“.
Takva upozorenja neki oporbeni političari odbacuju kao taktiku zastrašivanja. Fabien Roussel, čelnik Komunističke partije Francuske, nazvao je govor generala Mandona „nepodnošljivim ratnim huškanjem“. Ipak, europske vlade počinju reagirati na dva glavna načina: ponovnim uvođenjem nekog oblika vojnog roka i pripremom civila za mogući sukob, prenosi N1.
Povratak regrutacije
U prosincu je njemačka vlada dogovorila novi model regrutacije. Od 2026. godine svi 18-godišnjaci dobit će upitnik kojim će se procjenjivati njihova spremnost za služenje. Od 2027. godine osamnaestogodišnji muškarci prolazit će liječnički pregled. Time će se stvoriti baza podataka o onima koji bi mogli biti mobilizirani, što je dio onoga što ministar obrane Boris Pistorius naziva Kriegstüchtigkeit, odnosno „ratna spremnost“.
Mjesec dana ranije francuski predsjednik Emmanuel Macron najavio je desetomjesečni plaćeni dobrovoljni vojni rok za osobe od 18 do 25 godina, počevši od 2026. godine (obvezni vojni rok ukinut je 1997.). Donald Tusk, premijer Poljske, razmatra vojnu obuku za sve odrasle muškarce, iako još nema konkretnih prijedloga. Kao i u Njemačkoj i Francuskoj, naglasak je na izgradnji pričuve – i slanju poruke protivnicima.
Francuska i Njemačka inspirirane su nordijskim zemljama. Finska i Norveška već desetljećima imaju vojnu obvezu. Svi finski muškarci pozivaju se sa 18 godina, a od građana se očekuje doprinos kolektivnoj obrani zemlje. Njemačka svoj novi model temelji na novijem švedskom sustavu. Godine 2018., u sklopu strategije „totalne obrane“, Švedska je ponovno uvela sustav u kojem se svi muškarci i žene moraju registrirati s navršenih 18 godina. Vojska potom regrutira manji dio njih na 11-mjesečni vojni rok. Većina obrambenih analitičara smatra da će Njemačkoj u nekom trenutku biti nužno obvezno služenje kako bi ispunila ambiciozne ciljeve regrutacije.
Neujednačen odgovor Europe
Reakcija Europe, međutim, ostaje neujednačena. Italija je suspendirala vojni rok 2005. godine. Ministar obrane Guido Crosetto planira 2026. predstaviti zakon o dobrovoljnim pričuvnim snagama kako bi se nadoknadio manjak od 30.000 do 40.000 vojnika, no planovi zasad ostaju nejasni. U Španjolskoj je vlada povećala izdvajanja za obranu, ali planira tek skromno povećanje ljudstva od 7.000 do 2029. godine i ne razmatra regrutaciju. Čak ni Ujedinjeno Kraljevstvo, koje ima ambiciozne planove naoružavanja, ne govori o vojnom roku; njihove oružane snage pokrenule su program „gap year“ (pauza od godinu dana) za mlađe od 25 godina.
Priručnici za preživljavanje i „totalna obrana“
Kad je riječ o civilnoj spremnosti za rat, razlika između nordijskih i baltičkih zemalja te Poljske s jedne strane i zapadnoeuropskih država s druge još je izraženija.
Švedska svake godine organizira „tjedan spremnosti“ kako bi podigla svijest građana. Vlada je 2024. svakom kućanstvu poslala knjižicu od 32 stranice u kojoj stoji: „Od godine u kojoj navršite 16 do kraja godine u kojoj navršite 70, dio ste švedske totalne obrane i dužni ste služiti u slučaju rata ili prijetnje ratom.“ Vodič objašnjava što treba imati u kućnim zalihama (baterije, svjetiljke, konzerviranu hranu, flaširanu vodu, toaletni papir i drugo) te kako pronaći skloništa civilne zaštite. Sličan priručnik u Litvi navodi sve što je potrebno za preživljavanje tri dana, uključujući uže i dvogled.
Švedska planira povećati izdvajanja za civilnu obranu na 19,4 milijarde kruna (2,1 milijardu dolara) do 2028. godine, u odnosu na 2,7 milijardi kruna iz 2022. „Stavljamo snažan naglasak na pristup cijelog društva“, izjavio je Carl-Oskar Bohlin, ministar za civilnu obranu.
Malo zapadnoeuropskih zemalja ima išta slično. Nizozemska je u studenome svakom kućanstvu poslala brošuru o pripremi za izvanredne situacije, uključujući rat. Francuska je godinama pripremala građane za terorističke napade, ali ne i za vrstu sukoba kakvu je opisao Rutte: „razaranje, masovnu mobilizaciju, milijune raseljenih i široko rasprostranjenu patnju“. U Španjolskoj i Italiji o tome se čak ni ne vodi ozbiljna javna rasprava.
Istraživanje provedeno u devet zemalja, objavljeno u prosincu, potvrdilo je duboke podjele u Europi kada je riječ o percepciji prijetnje. Čak 77 posto Poljaka smatra da postoji „visok rizik“ od rata s Rusijom u nadolazećim godinama, u usporedbi sa samo 34 posto Talijana. Ipak, Europljani su se složili u jednom – nisu spremni. U prosjeku, 69 posto ispitanika smatra da se njihova zemlja ne bi mogla obraniti od Rusije, uključujući 85 posto Talijana, 69 posto Nijemaca, 58 posto Poljaka i 51 posto Francuza.
Istina.media
