Pametno, neustrašivo novinarstvo

POSAO SAMO PODOBNIMA Plaće nisu presudne, mladi odlaze jer im je dosta poniženja


Ono što ljude tjera van jest osjećaj dugoročne nesigurnosti “ne samo ekonomske, nego i društvene”, kaže za Nihad Ahmetović

Dok se statistike o odlasku mladih iz Bosne i Hercegovine gomilaju, dilema ostati ili otići postaje svakodnevna odluka tisuća mladih ljudi.

Iako se često kao glavni razlog navodi plaća, sugovornici „Avaza“ upozoravaju da je suština problema mnogo dublja “u osjećaju dugoročne nesigurnosti i nefunkcionalnog sustava”.

Softverska kompanija „Unravel“ iz Sarajeva primjer je da se i u BiH mogu graditi konkurentne karijere. Tvrtka danas zapošljava desetak mladih inženjera koji rade na globalnim projektima, ali ni to nije jamstvo da će svi ostati.

Ostaju srcem, odlaze razumom

“Plaća je često okidač, ali nije suštinski razlog odlaska. U IT-ju se i u BiH mogu ostvariti vrlo konkurentna primanja. Ono što ljude tjera van jest osjećaj dugoročne nesigurnosti “ne samo ekonomske, nego i društvene”, kaže za Nihad Ahmetović, direktor i vlasnik tvrtke „Unravel“.

Ahmetović ističe da mladi žele jasna pravila i sustav u kojem se trud dugoročno isplati.

“Kada toga nema, plaća u inozemstvu postane samo logičan sljedeći korak. IT sektor ima kapacitet zadržati mlade, ali to ne može činiti sam. Ako država ne prati taj razvoj, riskiramo da postanemo samo trening-centar za Europsku uniju”, upozorava on.

Dodaje da odlazak zaposlenika u inozemstvo nije rijetkost, ali da to ne smatra porazom.

“Ako je netko kod nas stekao znanje i profesionalne standarde, to znači da smo odradili dobar posao. Većina ljudi ipak ostaje jer nudimo povjerenje, stabilnost i ljudski odnos, a ne samo ugovor”, kaže Ahmetović.

Nepravda jača od siromaštva

Sociolog Emir Begović smatra da mladi iz BiH ne odlaze samo zbog novca.

“Znanje, trud i kompetencije sve se manje cijene. Danas prioritet pri zapošljavanju često imaju podobni po stranačkoj liniji. Mladi ne odlaze samo zbog ekonomskog siromaštva, nego kako bi izbjegli daljnja poniženja”, ističe Begović.

Prema njegovim riječima, problem je istodobno i ekonomski i društveni.

“Ekonomija je simptom, a društveni odnosi su uzrok. Mladi bi pristali i na manja primanja kada bi imali priliku raditi u zdravoj sredini i normalnom sustavu. Nepravda boli više od siromaštva”, naglašava Begović.

Dugoročne posljedice

Odlazak mladih, upozorava Begović, ostavlja teške posljedice za društvo.

“Gubimo ljudski kapital u koji je društvo ulagalo. Dolazi do starenja stanovništva, smanjenja fertiliteta i slabljenja društvene kohezije. Mladi i radno sposobni odlaze, a sustav ostaje bez svoje budućnosti”, kaže on.

Trend se, dodaje, ne može zaustaviti, ali se može usporiti.

“Tek kada se vrati povjerenje u društveni poredak, odlazak će prestati biti racionalna strategija preživljavanja”, poručuje Begović.

Sustav kao prepreka

Direktor Udruge poslodavaca FBiH Mario Nenadić ističe da poslodavci ne mogu sami riješiti problem odlaska mladih.

“Pogreške su u sustavu i ukupnim društvenim okolnostima. Mladi danas imaju pristup globalnom tržištu rada i ono što ne mogu ostvariti u BiH, traže vani”, kaže Nenadić.

Naglašava da mnoge tvrtke rade na rubu održivosti i nemaju prostora za veća ulaganja u radnike, dok mladi s razlogom traže ravnotežu između privatnog i poslovnog života.

“Plaće i uvjeti rada nisu konkurentni Europskoj uniji, ali su slični regiji. Bez ozbiljnih fiskalnih i administrativnih reformi ne možemo očekivati drukčiji ishod”, dodaje Nenadić.