„Postavlja se upitnim kako tramvaj, koji je po mišljenju vještaka bio u tehnički ispravnom stanju, bez valjanog i razumnog objašnjenja, nakon što se zaustavio na semaforu i krenuo smanjenom brzinom, iznenada i neočekivano dobiva značajno ubrzanje bez mogućnosti da se zaustavi.“
Ovo je samo jedan od navoda iz Rješenja suca Srđana Skoke, kojim se pod upitnik stavljaju nalazi vještaka koje je angažiralo Tužiteljstvo Županije Sarajevo u okviru svoje istrage o tramvajskoj nesreći u Sarajevu. Sudac za prethodni postupak Srđan Skoko je, podsjećamo, odbio prijedlog Tužiteljstva ŽS da se vozaču tramvaja Adnanu Kasapoviću odredi jednomjesečni pritvor. U svom Rješenju sudac Skoko navodi da su nalazi vještaka u koliziji s iskazima drugih svjedoka, ali i sa samim njihovim mišljenjem. No, idemo redom.
Županije sud u Sarajevu odbacio je pravnu kvalifikaciju Tužiteljstva ŽS u slučaju teške tramvajske nesreće u kojoj je sudjelovao vozač Adnan Kasapović, zaključivši da u ovoj fazi istrage nema osnova za tvrdnju Tužiteljstva da je osumnjičeni postupao s umišljajem, već da postoji jedino osnovana sumnja na kazneno djelo iz nehata.
Tužiteljstvo je Kasapovića teretilo da je postupao s eventualnim umišljajem, odnosno da je bio svjestan da neprilagođenom brzinom može ugroziti javni promet i živote ljudi. Kako se navodi u Rješenju Županijskog suda u koje je Istraga imala uvid, Tužiteljstvo je tvrdilo da je Kasapović „bio svjestan da će svojim propustom kao sudionik u prometu ugroziti javni promet, dovodeći u opasnost život ljudi ili imovinu većih razmjera, pristajući na to ugrožavanje kao posljedicu“. Sud je, međutim, nakon detaljne analize dokaza ocijenio da takva pravna kvalifikacija nije održiva i da za nju nema nikakvog osnova, piše Istraga.
Nije utvrđena brzina kretanja
„Sudac za prethodni postupak smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o navedenoj pravnoj kvalifikaciji, te sud smatra da osumnjičeni nije postupao s eventualnim umišljajem, već da se radi o nehatnom postupanju, na razini osnovane sumnje. Navedeni zaključak potvrđuje činjenica da se osumnjičenom na teret stavlja jedna kaznenopravna radnja, neprilagođena brzina, tj. postupanje suprotno odredbi članka 43. stavka 1. ZOOBS-a, dakle, da osumnjičeni nije poduzeo niti jednu drugu radnju osim navedene; ne radi se o većem broju kršenja prometnih propisa, čije bi postojanje ukazivalo na umišljajno postupanje (npr. svjesno i umišljajno prouzročena izrazito velika brzina, vožnja pod utjecajem alkohola ili opijata, bezobzirna i bahata vožnja u prometu, kršenje većeg broja prometnih propisa; ne radi se o osobi koja je u svojoj prošlosti osuđivana ili prekršajno kažnjavana iz oblasti prometa, pa da se može izvesti zaključak da se radi o osobi koja je sklona takvoj vrsti vožnje). Sud primjećuje da činjenični opis naredbe o provođenju istrage koristi formulaciju ‘propustio prilagoditi brzinu kretanja tramvaja’, s obzirom na osobine tramvajskog kolosijeka s ugrađenim skretnicama, tj. nije smanjio brzinu na kritičnom mjestu, ali se uopće ne može utvrditi o kolikoj brzini se radi, a što je svakako vrlo značajno s aspekta utvrđivanja umišljajnog oblika krivnje kao psihičkog odnosa osumnjičenog prema kaznenom djelu“, navodi se u sudskom rješenju.
Prema iskazu osumnjičenog vozača Kasapovića, tramvaj se prije nesreće kretao „veoma laganom brzinom“, a potom je došlo do „ekstremnog ubrzanja“, iako je njegova noga već bila sklonjena s papučice gasa.
„Kočnica nije imala nikakvog efekta… imao sam osjećaj da je tramvaj dobio trostruku snagu“, naveo je Kasapović.
Opisao je da je tramvaj nastavio nekontrolirano kretanje, nakon čega je on ispao iz sjedišta i čuo udarce i struganje, dok se vozilo konačno nije zaustavilo kod stajališta „Tehnička škola“. Tada je, kako je rekao, vidio više ozlijeđenih osoba oko tramvaja.
Kasapović je u svom iskazu dodao da vozači starijih tramvaja marke ČKD K2 poznaju pojavu tzv. „zalijepljene vožnje“, kada zbog naglog povlačenja struje tramvaj iznenada ubrza i ne reagira na kočenje. Naveo je i ranije slično iskustvo u kojem je udario u drugi tramvaj zbog iznenadnog ubrzanja. Na kraju iskaza rekao je da je „potpuno shrvan bolom“ zbog tragične nesreće.
Odlučujući po zahtjevu Tužiteljstva za određivanje jednomjesečnog pritvora Kasapoviću, Sud je poseban značaj dao iskazima svjedoka, među kojima je bio i jedan putnik iz tramvaja. Svjedok S. A., koji se tog dana vozio tramvajem, potvrdio je da se tramvaj prethodno zaustavio na semaforu i da se potom kretao normalnom brzinom, prije nego što je došlo do naglog ubrzanja. Također, više policijskih službenika koji su svjedočili događaju opisali su „iznenadno i nekontrolirano kretanje“ tramvaja prilikom ulaska u krivinu. Svjedok Mirnes Katović, također vozač tramvaja, izjavio je da su stariji tramvaji „nepredvidivi“ i da mogu „zalijepiti od 600 volti struje“, što dovodi do eksplozivnog ubrzanja koje se ne može zaustaviti kočnicama, već samo fizičkim isključenjem napajanja.
Sporni nalaz vještaka
Sud je posebno ukazao na kontradikcije u preliminarnom nalazu vještaka elektroenergetske struke Mustafe Gagule. Vještak je u svom nalazu naveo da postoji vjerojatnost pojave koja se u stručnoj terminologiji naziva „pobjeg motora“, ali je istovremeno izrazio stav da u konkretnom slučaju „ne može prihvatiti tezu da može doći do nekakvog naglog ubrzanja tramvaja“. Dodaje i da je vozač „u najgorem slučaju, i kad je osjetio pobjeg motora, ako je uopće to bilo, mogao isključiti struju“.
Prema ocjeni suda, takav nalaz vještaka je proturječan samome sebi, ali i u koliziji s iskazima neposrednih očevidaca nesreće, a vještak „iznosi oprečne stavove, gdje se na različite načine izjašnjava o jednom istom pitanju“.
Vještak Gagula je također naveo da se „pobjeg motora“ u praksi događa rijetko, iako je više iskusnih vozača GRAS-a svjedočilo da su im se takve situacije tijekom vožnje događale mnogo puta.
Drugi vještak strojarske struke Miroslav Milutinović je, kako se navodi, nakon pregleda ustanovio da kočnice nisu bile aktivirane, što prema zaključku Suda „potvrđuje tezu da je osumnjičeni poduzeo radnju kočenja, ali da kočnice nisu uopće uspjele reagirati“.
„Sve gore obrazložene okolnosti ukazuju na zaključak da je pravna kvalifikacija tužiteljstva o umišljajnom postupanju osumnjičenog pravno neodrživa i pogrešna, te se u ovoj početnoj fazi istrage može govoriti samo o postojanju osnovane sumnje da je počinjeno kazneno djelo iz članka 336. stavka 4., u vezi s člankom 332. stavkom 3. KZ FBiH, za koje kazneno djelo je zakonodavac predvidio izricanje kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) do 8 (osam) godina, jer tužitelj nije uspio dokazati na razini osnovane sumnje postojanje eventualnog umišljaja, niti je uspio obrazložiti i dokazati koje su to radnje i postupci osumnjičenog koje imaju karakter umišljajnog postupanja, naročito kod činjenice što gore interpretirani iskazi svjedoka potvrđuju normalno-uobičajeno kretanje tramvaja, zaustavljanje na semaforu, zatim ponovno kretanje mirnom vožnjom, nakon čega dolazi do iznenadnog, neočekivanog i nekontroliranog kretanja“, navodi se u rješenju Kantonalnog suda.
U Rješenju kojim se odbija zahtjev Tužiteljstva za određivanje pritvora, Sud je naglasio i da osumnjičeni Adnan Kasapović ranije nije osuđivan, da je obiteljski čovjek i dugogodišnji profesionalni vozač bez incidentne prošlosti, što je dodatno uzeto u obzir prilikom procjene njegovog psihičkog stanja.
Podsjetimo, Tužiteljstvo ŽS tražilo je jednomjesečni pritvor za Kasapovića obrazlažući da bi njegovo puštanje na slobodu moglo izazvati „uznemirenje javnosti“. Veliki broj građana i Kasapovićevih kolega su danas ispred Kantonalnog suda dali podršku vozaču tramvaja, smatrajući da je nepravedno pritvoren i da nije kriv za tragičnu nesreću u kojoj je smrtno stradao mladić Erdoan Morankić, a teško ozlijeđena 17-godišnja Ella Jovanović.
Istina.media
