Čak i dva tjedna nakon smrtonosne tramvajske nesreće u Sarajevu, u kojoj je poginuo student Erdoan Morankić, ljudi i dalje prosvjeduju protiv lošeg upravljanja javnim prijevozom.
„Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine je nakon nesreće za ‘ljudsku pogrešku’ optužilo vozača Adnana K., koji je nakratko bio uhićen, ali je ubrzo pušten na slobodu“, piše Tomas Rozer za list Frankfurter Rundschau. „Prema navodima njegovih odvjetnika, sarajevsko prometno poduzeće GRAS je više od 40 godina star tramvaj samo prošle godine čak 50 puta privremeno povlačilo iz prometa zbog tehničkih kvarova.“
„Nije radio čak ni videonadzor“
Odvjetnici Adnana K. tvrde da „uzrok nesreće nije ljudske, već tehničke prirode“. „Njihov klijent je pokušao zakočiti vozilo, koje je iznenada počelo ubrzavati, ali u tome nije uspio: ‘Ovaj problem se kod ovog tipa vozila javlja češće – i dobro je poznat svim zaposlenima u GRAS-u’“, kažu odvjetnici, kako prenosi Frankfurter Rundschau.
Autor ističe da „čak ni videonadzor u tramvaju, koji bi mogao pružiti više informacija o nesreći, nije radio“.
U tekstu se podsjeća da prosvjedi ni dva tjedna nakon tragedije, „protiv nesposobnih ili preopterećenih dužnosnika“, ne jenjavaju, a spominju se i ostavke lijevo-liberalnog premijera Kantona Sarajevo i direktora prometnog poduzeća, prenosi DW.
„Tramvaji kao iz horor-filma“
„Međutim, problem zastarjelog i nedovoljno održavanog voznog parka i tračničke mreže muči i druge balkanske metropole“, piše Rozer, koji je od 2007. dopisnik medija na njemačkom jeziku iz Beograda. „Prosječna starost beogradskih tramvaja je oko 40 godina, a trolejbusa oko 15 godina, dok kompozicije gradskih tramvaja više nalikuju ‘scenografiji apokaliptičnog horor-filma nego prijevoznom sredstvu za građane Beograda’“, citira autor beogradski gradski magazin „Liceulice“.
„Tvornica Tatra iz danas nepostojeće Čehoslovačke isporučivala je sedamdesetih godina tadašnjoj Jugoslaviji svoje uspješne modele poput ‘K4’ i ‘K2ZU’ – ne samo Sarajevu, već i Beogradu i Zagrebu“, piše list i dodaje da je iznenađujuće to što „ta vozila i danas čine velik dio tramvajskih flota financijski slabijih kandidata za članstvo u EU na zapadnom Balkanu“.
Tragovi kriza i lošeg upravljanja
List ukazuje da se „pažljivo održavani tramvajski veterani doimaju kao turistička atrakcija od Istanbula do Porta“.
„Ali, godine nestašica tijekom jugoslavenskih ratova, sankcije UN-a, teška ekonomska tranzicija, kao i nedostatak novca i loše upravljanje, ostavili su dubok trag u tramvajskim depoima regije.“
Autor primjećuje da „ne samo hrđa i zub vremena, već i sve veći nedostatak rezervnih dijelova nagrizaju modele Tatre“. Dodaje da su često prezadužena prometna poduzeća regije mogla „osvježiti svoj zastarjeli vozni park samo jeftinom kupnjom ili donacijama rashodovanih tramvaja iz zapadnoeuropskih gradova – ali ne i da ga doista podmlade“.
List piše da je prosječna starost tramvaja u Beogradu 39, a u Sarajevu 35 godina. (…) „Iako je, na primjer, Sarajevo u posljednje dvije godine pustilo u promet 25 novih niskopodnih tramvaja švicarskog proizvođača Stadler Rail, većinu linija i dalje opslužuju stari, često nedovoljno održavani tramvaji“, zaključuje Tomas Rozer u listu Frankfurter Rundschau.
Istina.media
