Staša Košarac, gorljivi protivnik svega što „miriše“ na državu Bosnu i Hercegovinu – osim njegove dužnosti državnog ministra – odjednom je postao zabrinut za domaću proizvodnju. Riječ je o proizvodnji čelika i njegovim nastojanjima da uvođenjem carina na uvoz tog proizvoda pomogne proizvođačima. A jedini proizvođač je zenička „Nova željezara“.
Što motivira ovog ministra vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH da mu je zaštita čelika iz zeničke željezare iznenada postala toliko važna te da je želi spasiti od konkurenata, prvenstveno onih iz Turske, odakle uvoz čelika u BiH godinama kontinuirano raste?
Odgovor je jednostavan – željezaru je preuzeo Gordan Pavlović, omiljeni poduzetnik njegove stranke, SNSD-a. Formalno je riječ o tvrtki H&P iz Zvornika, čiji su vlasnici Predrag Pavlović i Ahmed Hamzić, no glavni je „meštar“ Gordan Pavlović, vlasnik kompanije Pavgord. Ta je kompanija, prije dolaska u Zenicu, nemilosrdno kupovala diljem entiteta Republika Srpska – od velikih tvrtki poput Alumine i Boksita Milići pa sve do raznih nekretnina. Teško je i pomisliti da je to bilo moguće bez blagoslova Milorada Dodika, zasad još uvijek predsjednika SNSD-a, piše Žurnal.
Nakon preuzimanja ArcelorMittala i preimenovanja u „Novu željezaru“, novi su vlasnici umarširali u Zenicu uz galamu kako im država mora pomoći jer je tvrtka u lošem stanju (kao da nisu znali što kupuju). Tvrdili su da su primorani na hitni stečajni postupak te da će, bez ispunjenja niza njihovih želja, morati zatvoriti tvornicu i otpustiti blizu 2.000 radnika, uz prateće posljedice za prerađivačke tvrtke koje gravitiraju željezari.
Nedugo nakon što je Srbija uvela vlastite carinske barijere za čelik, ultimativno su zatražili uvođenje carina na uvoz čelika u BiH kako bi spasili i rudnik željezne rude u Prijedoru, i željezaru, i željeznicu – i sve tako redom.
Neslužbene procjene onih koji su duže vrijeme u sektoru industrije čelika i metaloprerade kazuju da bi vlasnici „Nove željezare“ (čitaj: Gordan Pavlović i ekipa) tako profitirali najmanje 50 milijuna eura!
Ipak, Vijeće ministara nije prihvatilo prijedlog o uvođenju carina koje bi se primjenjivale 200 dana.
„Bilo je potpuno logično da donesemo odluku o uvođenju zaštitnih mjera na 200 dana. U tom smo razdoblju mogli definirati eventualne trajne mjere i spriječiti zastoj u rudarenju, radu željezara i željezničkom prometu u BiH“, rekao je Košarac nakon sjednice.
Kao glavni argument Košarac navodi stavove entitetskih vlada koje su, od službenog prijedloga za uvođenje carine od 30 %, „cjenkanjem“ došle do 20 %.
„Predložili smo, a to će biti na sjednici Vlade, uvođenje carine od 20 % na ono što se proizvodi u Zenici kako bismo zaštitili domaću proizvodnju. Naravno, ne bismo uvodili carinu na ono što se ne proizvodi u Zenici jer bismo time generirali probleme za ostalu industriju, što je fer pristup“, izjavio je federalni premijer Nermin Nikšić.
Činjenica je da bi premijer Nikšić i većina Vlade prihvatili sve što traže iz „Nove željezare“, samo da im radnici ne prosvjeduju ispred sjedišta, kamo su ih uputili vlasnici. S druge strane, Vijeću ministara upućeni su i suprotni stavovi.
„Imamo 28 poduzeća koja su dostavila svoje mišljenje i analizu koliko to sve skupa poskupljuje proizvodnju i koliki je to zapravo udar na ekonomsko tržište Bosne i Hercegovine“, rekla je predsjedateljica Vijeća ministara Borjana Krišto.
Ta poduzeća o kojima govori Krišto imaju svoje viđenje situacije jer poslovanje temelje na preradi čelika te iskazuju bojazan od povećanja cijena, u što su uvjereni ako se „Novoj željezari“ omogući monopol, makar i na samo 200 dana.
„Ako se uzmu u obzir globalne cijene čelika, lako je vidljivo da je na tržištu BiH kod krajnjih korisnika ona danas jedna od najviših. Ovakvom bi uredbom gurnuli Novu željezaru Zenica u apsolutni monopolistički položaj, omogućavajući im podizanje domaće cijene za još 150 €/t, odnosno povećanje profitabilnosti na više od 200 €/t. Da će to pomoći razvoju željezare, možda bi se i moglo smatrati pozitivnim, međutim, ovdje se ne razmišlja o razvoju željezare ni rudnika Prijedor, nego o kratkoročnoj maksimizaciji profita i gašenju poslovanja proizvodnje betonskog čelika“, smatraju iz ove grupacije.
Žurnal je razgovarao s jednim od tih prerađivača koji ima 30 godina iskustva u ovoj industriji. On navodi kako je, bez obzira na tržište i vlasništvo, bio vjeran kupac proizvoda zeničke željezare kako bi svoje proizvode distribuirao od Makedonije do Slovenije.
„Smatram da je istup novih vlasnika prijeteći i ucjenjivački, bez ikakva razumijevanja za tržišnu utakmicu u regiji, i to ne samo cjenovno već i količinski. Svjestan sam potrebe zaštite domaćeg tržišta, koje obuhvaća trećinu njihove proizvodnje, ali ne kada je ono na štetu prerađivača čiji je izvoz na strana tržišta 30 – 75 %. Uvođenje ograničenja uvoza ili carina od 25 – 35 % rezultiralo bi monopolizacijom tržišta sirovina u BiH, u kojoj bi se jedan proizvođač bogatio, a prerada bi zbog konkurencije i manjeg tržišta izgubila mogućnost ostvarivanja normalne zarade, koja trenutno iznosi 2 – 5 %, kao u gotovo svim državama regije“, tvrdi sugovornik.
Prerađivači dodatno upozoravaju na uvođenje zakona o CBAM-u i burzu električne energije te posebno na standardizaciju proizvoda koja godinama „skuplja prašinu“ u ladicama upravo resornog ministra Staše Košarca. Time bi on više pomogao domaćoj industriji nego lobiranjem za Gordana Pavlovića i družinu.
Podsjetimo, od 1. siječnja 2026. uvedena je CBAM regulativa o ugljiku, što predstavlja dodatnu pristojbu EU-a na proizvode iz zemalja koje nemaju uveden sustav oporezivanja emisija CO2. Bosna i Hercegovina taj sustav nema, a proizvodnja električne energije gotovo se s tri četvrtine temelji na termoelektranama, koje su enormni zagađivači.
Da je prijelaz na „zelenu proizvodnju“ tako jednostavan i isplativ, ArcelorMittal ne bi željezaru prodao tek tako, za vrijednost manju od one koju bi dobili da su pogone prodali kao staro željezo.
Upravo zato kruži teorija, koja ima uporište u slijedu događaja, da vlasnicima „Nove željezare“ nije u planu dugoročna proizvodnja čelika, nego što brža i profitabilnija prerada preostale rude, a potom zatvaranje pogona kroz skori stečajni postupak, što iz ove kompanije, naravno, negiraju.
Istina.media
