Na samom jugu Bosne i Hercegovine, svega nekoliko kilometara udaljeno od Čapljine, nalazi se naselje Gorica/Jasenica. Tamo, u svega nekoliko kuća, svakodnevni život stanovnika nalikuje vraćanju desetljećima unazad: nemaju pristup vodovodnoj mreži.
Dok većina građana u 21. stoljeću ne razmišlja o tome hoće li moći pustiti slavinu i dobiti pitku vodu, za mještane ovog naselja to je luksuz o kojem samo sanjaju.
Godinama čekaju na realizaciju projekta, iako su još 2020. potpisali ugovore s Gradom Čapljinom i uplatili značajna sredstva, a ni nakon pet godina cijevi nisu stigle do njihovih domova.
„U 21. stoljeću mi nemamo vodu“
Alma Čolaković, jedna od stanovnica Gorice, ispričala nam je, kroz vidno razočaranje, koliko je život u ovakvim uvjetima težak.
„Četiri domaćinstva uplatila su po jednu ratu po dogovoru s Komunalnim, a jedno domaćinstvo uplatilo je cijeli iznos – 1.000 KM. Obratili smo se i predstavniku mjesne zajednice, ali on nije bio voljan pomoći. Čak ni rasvjetu nam nisu htjeli postaviti“, priča Čolaković za Istinu.
Ona naglašava da svakodnevni život bez vodovoda nije ni približno normalan.
„Imamo čatrnje pa dovozimo vodu kad nestane i kad je suša. Zapostavljeno je pet kuća u kojima ljudi žive, udaljeni smo svega 300 metara od vodovodne mreže, a mi nemamo osnovno za život – vodu u 21. stoljeću.
Pokušavali smo doći do predstavnika u općini, ali nitko nije bio voljan primiti nas. Obratili smo se Gradu Čapljini pismom, ali nitko nam ništa nije odgovorio. Iskreno, ja više ne znam što poduzeti. Jednostavno, nikoga nije briga i nitko ne želi da se ovo riješi“, rezignirano poručuje Čolaković.
Stara obećanja i novi problemi
Da problem nije od jučer potvrđuje i činjenica da su o ovoj temi mediji pisali još prije nekoliko godina. Tada je naglašeno da stanovnici koriste vodu iz čatrnji, da autobusa nema te da je život u Jasenici-Gorici sve osim lak.
Tada je istaknuto da su sredstva za izgradnju vodovoda već osigurana i da se očekuje početak radova u suradnji Grada Čapljine i Vlade FBiH. No, godine prolaze, obećanja blijede, a voda i dalje ne teče iz slavina mještana Gorice.
Stanovnici navode da voda iz čatrnji nije ni približno kvalitetna kao ona iz vodovoda, a uz to nosi i velike troškove: redovito čišćenje, dezinfekciju i održavanje. „Spremni smo platiti priključak i račune, samo da imamo pitku vodu“, poručili su još tada.
Grad šuti, gradonačelnica nedostupna
Kako bismo saznali gdje je zapelo, uputili smo pitanja i gradonačelnici Čapljine, Ivi Raguž, ali do zaključenja teksta gradonačelnica nije odgovorila.
Pitanja su bila konkretna: zašto ugovorne obveze iz 2020. nisu izvršene, jesu li sredstva građana i dalje osigurana, koji su razlozi kašnjenja i hoće li Gorica ući u plan prioritetnih projekata za 2025. godinu. Najvažnije – kada će mještani konačno dobiti ono što su platili i potpisali.
Međutim, odgovora još nema, a tišina iz Gradske uprave dodatno frustrira mještane koji se osjećaju potpuno zapostavljeno.
Pravna struka: „Radi se o povredi ugovora“
Da problem nije samo moralne i humane prirode nego i pravne, potvrdio nam je i pravnik Adnan Pobrić, kojeg smo konzultirali u vezi s ovim slučajem.
„Radi se o povredi ugovorne obveze prema Zakonu o obveznim odnosima, jer ugovorna strana nije ispunila svoju obvezu. Građani mogu pokrenuti tužbu u svojstvu suparničara, uz odvjetnika koji bi ih zastupao u parničnom postupku. Tužbom bi mogli tražiti povrat novca sa zakonskom zateznom kamatom ili sudsku nagodbu kojom bi sud naložio izvršenje obveze“, objašnjava Pobrić.
On smatra da Grad kao takav možda ne bi bio izravno tužen, već Javno poduzeće „Vodovod Čapljina“.
Dodaje da su uplate građana obvezne jer priključci na vodovod svugdje imaju svoju cijenu, ali naglašava da je problem u tome što je obećano, a nije ispunjeno.
„Ovdje se nesumnjivo radi o kršenju prava na jednak pristup komunalnim uslugama. Sramotno je da su građani uplatili novac prije pet godina, a u 21. stoljeću nemaju vodu. Moje mišljenje je da građani svoja prava trebaju tražiti sudskim putem – podizanjem tužbe“, kategoričan je Pobrić.
Građani traže osnovno
Za pet obitelji u Gorici/Jasenici problem vode nije tek pitanje komfora, nego elementarnog preživljavanja. Bez vode nema ni normalne higijene, ni poljoprivrede, ni zdravlja.
Ono što dodatno boli mještane jest činjenica da je vodovodna mreža udaljena svega 300 metara od njihovih kuća. Dakle, nije riječ o planinskim selima kilometrima daleko od gradske infrastrukture, nego o naselju nadomak Čapljine.
„Osjećamo se zapostavljeno u odnosu na druga naselja. U drugim dijelovima Čapljine grade se novi projekti, a nama ni osnovno ne žele omogućiti“, kaže Čolaković.
Pravna i društvena odgovornost
Ovaj slučaj otvara šira pitanja: koliko su lokalne vlasti odgovorne za ispunjenje potpisanih ugovora, tko nadzire njihovu realizaciju i što znači kada građani uredno plate ono što se traži, a zauzvrat ne dobiju ništa.
Pobrić ističe da je nadležna komunalna inspekcija ta koja bi trebala nadgledati realizaciju ugovora i odluka. No, očito je da ni taj mehanizam nije proradio.
„Građani imaju pravo i na raskid ugovora te povrat uplaćenog novca. Naravno, najbolje bi bilo da Grad ispuni svoje obveze, ali ako to izostane, pravni put je jedina opcija“, dodaje on.
Život u sjeni obećanja
Dok čekaju da se netko u gradskoj administraciji sjeti da i oni postoje, mještani Gorice i Jasenice nastavljaju dovoziti vodu, čistiti čatrnje i živjeti kao prije stotinu godina.
Oni su u više navrata pokazali spremnost na suradnju, na plaćanje priključaka i troškova. Jedino što traže jest jednak tretman i osnovno ljudsko pravo – pristup vodi.
Njihova priča nije samo priča o nekoliko obitelji u jednom malom selu. To je priča o odnosu države prema građanima, o tome je li ugovor obvezujući dokument ili mrtvo slovo na papiru te o tome koliko se uopće cijeni ljudsko dostojanstvo u Bosni i Hercegovini.
Poruka vlastima: „Dajte nam vodu“
Na kraju, stanovnici Gorice poručuju vlastima u Čapljini: „Dajte nam ono što smo platili, dajte nam vodu. U 21. stoljeću ne želimo više živjeti kao da je srednji vijek.“
Njihova borba se nastavlja. Ostaje vidjeti hoće li Grad Čapljina, zajedno s nadležnim institucijama, napokon učiniti ono što je obećano – ili će se ova sramotna priča nastaviti još godinama.
M.Zukanović/Istina.media
