Knjiga Sicanje, čija je promocija zakazana za 6. rujna 2026. u Prozor-Rami, prva sustavno bilježi svjedočanstva žena koje su čuvale sicanje — tradicionalni oblik ručnog tetoviranja rasprostranjen među katoličkim ženama Bosne i Hercegovine, čiji korijeni sežu sve do ilirskih i tračanskih vremena.
Knjigu potpisuju autorice Marija Maračić i Josipa Karača, a temelji se na dvadeset i četiri osobna razgovora vođena tijekom ljeta 2019. diljem Bosne i Hercegovine.
Sicanje se stoljećima prenosilo s koljena na koljeno kao znak vjere, pripadnosti i hrabrosti: iglom umočenom u smjesu čađe i mlijeka, radio se obred sicanja. Danas je posljednjih nositeljica ovog znanja sve manje, a knjiga nastoji zabilježiti njihove riječi prije nego što tradicija zauvijek utihne.
“Njihovo je znanje živjelo kroz njihove ruke, njihove običaje i bliskost među ljudima, ali su njihovi glasovi često izostajali iz pisanoga povijesnog pamćenja”, kaže Marija Maračić, autorica.
“Želim nastaviti predstavljati Sicanje kroz književna predstavljanja i javna čitanja te pridonijeti očuvanju i razumijevanju izvornog značenja ove tradicije, bez pojednostavljivanja i pogrešnih suvremenih tumačenja”, rekla je Josipa Karača, autorica
Sicanje je dokumentaristička knjiga o tradiciji ručnog tetoviranja među katoličkim ženama Bosne i Hercegovine, ispričana kroz 24 osobna svjedočanstva. Autorice Marija Maračić i Josipa Karača bilježe običaj koji je stoljećima bio znak vjere, pripadnosti i hrabrosti — prije nego što posljednje nositeljice ovog znanja zauvijek utihnu. “Tradicija koja govori bez riječi.”
Marija Maračić je iz Kraljeve Sutjeske kraj Kaknja. S obitelji je tijekom Domovinskog rata izbjegla u Njemačku, a 1999. emigrirala u Sjedinjene Države, gdje je 2016. magistrirala povijest umjetnosti na Cleveland State University.
Josipa Karača rođena je u Donjoj Vasti kod Prozora. Od 1990. živi u Austriji, gdje je 2014. diplomirala pedagogiju na Sveučilištu u Innsbrucku. Danas radi kao trenerica u obrazovnom centru za gluhe i nagluhe osobe
