Bosna i Hercegovina i Hrvatska prvi put su izravno iznijele argumente pred tijelima Espoo konvencije UN-a u sporu koji se vodi zbog planirane lokacije za skladištenje radioaktivnog otpada na Trgovskoj gori, uz samu granicu s BiH.
Saslušanje je pokrenuto nakon prijava iz BiH da hrvatska strana nije osigurala potpunu i transparentnu prekograničnu proceduru, niti omogućila odgovarajuće sudjelovanje bh. institucija i javnosti u procesu koji može imati ozbiljne posljedice za okoliš i zdravlje stanovništva, piše N1 BiH.
Godine ignoriranja
Bh. strana računa da bi nalazi iz postupka po Espoo konvenciji mogli ojačati poziciju zemlje u eventualnoj arbitraži, dok Hrvatska ostaje pri tvrdnji da je projekt zakonit, tehnički kontroliran i usklađen s propisima.
„Dobar posao je odrađen, tako da možemo biti zadovoljni činjenicom da su jasno otvorena pitanja kršenja međunarodnih obveza, ali i brojnih nelogičnosti koje godinama prate ovaj proces“, kaže za DW Mario Crnković, predsjednik Udruge „Green team“ iz Novog Grada, koji je prisustvovao saslušanju.
Crnković upozorava da su posebno zabrinjavajuće izjave hrvatskog izaslanstva o tome na koji su način pripremani podaci za teritorij Bosne i Hercegovine u okviru predstojeće Studije utjecaja na okoliš.
„Godinama se ignoriraju institucije Bosne i Hercegovine, zanemaruju zaštićena područja, stručna javnost i relevantni akteri s druge strane granice, a sada praktično dobivamo potvrdu da su ključni podaci za procjenu utjecaja prikupljani improvizacijom. To je tragikomično, ali istodobno i veoma opasno“, upozorava Crnković.
Odluka u prosincu
Za vlasti, ali i stručni te pravni tim iz BiH, saslušanje je više od proceduralnog koraka. Uvjereni su da višegodišnja upozorenja o mogućem prekograničnom utjecaju više ne mogu ostati svedena na razmjenu priopćenja i diplomatskih nota.
Koordinator pravnog i stručnog tima BiH Borislav Bojić rekao je da je bh. izaslanstvo imalo tri pitanja na koja je odgovorilo, dok se hrvatska strana tek treba izjasniti o 13 pitanja koje je dobila na saslušanju.
„Nakon toga uslijedit će prijedlog Tajništva Espoo konvencije koji će biti upućen nama i Hrvatskoj, a poslije toga slijedi konačan zaključak. Veoma sam zadovoljan nastupom izaslanstva BiH“, rekao je Bojić, koji očekuje zaključak krajem godine.
Problem je za BiH što se sporna lokacija nalazi u neposrednoj blizini granice, u području koje gravitira slijevu Une, pa se u BiH od početka inzistira na tome da takav projekt mora biti promatran kroz prizmu mogućeg utjecaja na vodu, zemljište, poljoprivredu, zdravlje stanovništva i dugoročnu sigurnost pograničnih zajednica.
„Bosna i Hercegovina neće odustati od zaštite svojih građana, okoliša i resursa te ćemo koristiti sve međunarodne mehanizme koji su nam na raspolaganju“, rekla je nakon saslušanja ministrica okoliša i turizma Federacije BiH Nasiha Pozder.
Istu poruku šalje i Mario Crnković.
„Ženeva je čula sve ono na što upozoravamo godinama. Slučaj Trgovska gora odavno više nije samo pitanje ekologije i radioaktivnog otpada. To je formalno politički problem između dviju država, nastao političkim odlukama iz 1997. i 1999. godine“, kaže Crnković.
Tri desetljeća planiranja
U Strategiji zbrinjavanja radioaktivnog otpada, vojarna Čerkezovac navodi se kao lokacija za skladištenje još 1999. godine, kroz Program prostornog uređenja Hrvatske (Narodne novine 50/99), o čemu je DW prvi pisao. Četrnaest godina poslije, lokacija Trgovske gore utvrđena je kao konačna lokacija. Ni 1999., ni 2013., nitko iz Bosne i Hercegovine nije reagirao sve do 2019. godine, kada su se u cijeli slučaj uključile sve razine vlasti u BiH i nevladin sektor.
Programom zbrinjavanja radioaktivnog otpada Hrvatske do 2060. godine lokacija na Trgovskoj gori odabrana je za skladištenje radioaktivnog otpada niske i srednje razine iz Nuklearne elektrane Krško (NE Krško) u Sloveniji. Vlasništvo nad ovom elektranom dijele Hrvatska i Slovenija, a samim time i sve poslove u vezi s radioaktivnim otpadom. Ove su se dvije zemlje ugovorom obvezale da će Hrvatska prvo do 2023., a nakon toga do 2028. godine preuzeti svoj dio radioaktivnog otpada iz NE Krško.
Slovenci su prvotno ponudili Hrvatima zajedničko odlaganje u blizini elektrane, ali je Hrvatska to odbila zbog visokih troškova i donijela odluku o prebacivanju otpada u Hrvatsku.
Zbog toga posljednjih nekoliko godina u BiH djeluju stručni i pravni tim s ciljem da se objedine pravni, ekološki, geološki, zdravstveni i sigurnosni argumenti protiv planirane lokacije. No, bez sluha druge strane.
„Trgovska gora pitanje je zdravlja i opstanka ljudi u slijevu rijeke Une i šire, od Bihaća do Gradiške”, rekao je ministar za prostorno uređenje i ekologiju u Vladi RS-a Bojan Vipotnik.
Moguća arbitraža
Saslušanje u Ženevi nije konačna presuda, niti odluka koja bi sama po sebi odmah zaustavila hrvatske planove, ali će se procjenjivati je li bilo kršenja obveza iz Espoo konvencije, međunarodnog ugovora koji od država traži da procijene i izvijeste o prekograničnim utjecajima projekata koji mogu izazvati štetu za okoliš.
Ako se utvrdi da je Hrvatska propustila uključiti BiH na način koji konvencija zahtijeva, takav nalaz ne bi bio samo politička opomena, nego i pravni oslonac za iduće korake koje BiH najavljuje.
Zbog toga se sve češće spominje mogućnost arbitraže ili drugih pravnih mehanizama, ako politički i stručni pritisak ne dovedu do odustajanja od lokacije uz granicu s BiH.
S druge strane, Hrvatska i dalje zastupa stav da se projekt razvija u skladu s pravilima i da nema osnova za dramatizaciju. U hrvatskim obrazloženjima naglašava se da je riječ o otpadu niske i srednje radioaktivnosti, da se planira skladištenje prema propisanim sigurnosnim standardima i da nema razloga za zaključak da bi projekt ugrozio stanovništvo preko granice.
Za Zagreb je riječ o tehnički upravljivom poslu pod regulatornim nadzorom, a za BiH o zahvatu koji se ne može odvojiti od njegovih geopolitičkih, ekoloških i zdravstvenih posljedica.
Radovi se nastavljaju
U hrvatskom Fondu za financiranje razgradnje i zbrinjavanja radioaktivnog otpada i istrošenog nuklearnog goriva Nuklearne elektrane „Krško“ ranije su naveli da je počela priprema za odlaganje rušenjem objekata na lokaciji Čerkezovac. Također, direktor Fonda Josip Lebegner na održanoj prezentaciji prošloga mjeseca o temi „Radioaktivni otpad u Hrvatskoj“ potvrdio je da je zahtjev za procjenu utjecaja zahvata na okoliš početkom travnja predan Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije na daljnje postupanje.
Predstavnici Hrvatske na saslušanju u Ženevi nisu se oglašavali o ovom pitanju u javnosti, ali ni mediji u toj zemlji ne bave se ovim pitanjem u smislu opravdanosti odlaganja radioaktivnog otpada na granici sa susjednom zemljom.
Osim postupka po Espoo konvenciji, iz BiH je već najavljeno i djelovanje prema instrumentima Bernske i Helsinške konvencije, čime se želi otvoriti više frontova i pokrenuti dugotrajan proces s namjerom zaustavljanja skladištenja radioaktivnog otpada.
„Ako konvencija padne na slučaju Trgovska gora, onda će padati i na mnogim drugim projektima diljem Europe, gdje će države moći ignorirati međunarodne procedure, susjedne zemlje i sigurnost građana bez ikakvih posljedica“, zaključuje Mario Crnković.
Istina.media
