“74 su mi godine i od penzije živim. Sve je preskupo za nas s ovim našim standardom. Lijekovi su neophodni, a cijene su im astronomske. Hvala Bogu, imam djecu koja rade i pomažu mi, pa se mogu na njih osloniti. Teško bih inače preživjela sama. Gledam kako ljudi oko mene jedva sastavljaju kraj s krajem – sve stariji smo, a države za nas kao da nema”
Piše: Irma Leto Nametak-Istina.media
Cijene osnovnih namirnica i higijenskih potrepština u Bosni i Hercegovini (BiH) nisu značajno niže u poređenju s onima u susjednim zemljama EU poput Hrvatske i Slovenije, ali su plaće u BiH drastično niže. Ova razlika dovodi do ozbiljnih izazova za prosječna domaćinstva u BiH, dok se u EU zemljama standard života kontinuirano poboljšava.
U ovom tekstu prikazat ćemo cijene nekih od osnovnih proizvoda na Balkanu, točnije u BiH i u susjednim zemljama, EU zemljama, poput Hrvatske, Slovenije i Njemačke.
Tabelarni prikaz cijena osnovnih životnih namirnica i higijenskih potrepština (izražen u KM) u BiH, Hrvatskoj, Sloveniji i Njemačkoj:
Moramo napomenuti da su cijene u tabelarnom prikazu za BiH, u BiH, obično one cijene koje se mogu pronaći u okviru promotivnih ponuda trgovačkih lanaca. Ove cijene su privremenog karaktera i dostupne su isključivo tokom trajanja akcije, koja je vremenski ograničena na nekoliko dana ili tjedana. Promotivne ponude služe kako bi privukle kupce, te se cijene ovakvog tipa često razlikuju od redovnih, standardnih cijena proizvoda u trgovinama gdje je npr. najčešće najniža cijena na koju možemo naići za 1l mlijeka 2.00 KM. Znači, slobodno, gledajući tabelarni prikaz za cijene u BiH računajte da su to akcijske cijene, jer su one u realnosti puno veće.
Iako nisu prikazani u tabeli, slične razlike važe i za druge proizvode, pri čemu su cijene u BiH nešto niže, ali razlika nije dovoljno značajna s obzirom na drastične razlike u plaćama.
Zašto su cijene namirnica i troškovi života gotovo isti, ali standardi drastično različiti?
Razlika između životnog standarda u Bosni i Hercegovini (BiH) i zemljama Europske unije (EU) rezultat je dubokih ekonomskih nesrazmjera, posebno kada se analiziraju prosječne plaće, potrošačka košarica i kupovna moć. Ovaj jaz je sve očigledniji, iako cijene osnovnih proizvoda u regiji djeluju relativno slične.
Cijene kao maska za ekonomski jaz
Na prvi pogled, cijene osnovnih proizvoda u BiH ne razlikuju se drastično od onih u zemljama EU. Međutim, ovakve cijene u BiH predstavljaju značajan teret s obzirom na prosječnu plaću, koja je gotovo deset puta manja od prosječne plate u Njemačkoj.
Razlika u životnom standardu najvidljivija je u uporedbi prosječnih plaća i troškova osnovne potrošačke košarice. U BiH prosječna plaća iznosi oko 1,300 KM, dok je u Hrvatskoj 2,000 KM, Sloveniji 3,800 KM, a u Njemačkoj oko 11,500 KM. Ove plaće određuju kupovnu moć građana i njihov odnos prema troškovima života.
Potrošačka košarica u BiH procjenjuje se na oko 2,800 KM za četveročlanu obitelj, što znači da većina obitelji ne može pokriti osnovne troškove života samo od plaće. U Njemačkoj, s druge strane, troškovi su viši (oko 10,000 KM), ali se oni lakše podmiruju zbog znatno viših primanja.
Troškovi života: gdje je razlika najizraženija?
Osim hrane, stanovanje i komunalije igraju ključnu ulogu u formiranju ukupnih troškova. U BiH prosječni trošak komunalnih usluga za stan od 85 m² iznosi 245 KM, dok je u Njemačkoj taj iznos 428 KM. Međutim, kada se uporedi udio ovih troškova u ukupnim primanjima, građani BiH izdvajaju značajno veći postotak svoje plaće nego građani EU.
Stanovanje je još jedna oblast u kojoj BiH zaostaje. Iako su cijene najma niže (400 KM za jednosoban stan u centru Sarajeva u odnosu na 1,800 KM u Berlinu), građani BiH imaju manje raspoloživog dohotka za ovakve troškove.
Kupovna moć je ključni pokazatelj razlike u kvalitetu života. Građani BiH za osnovne životne potrebe troše preko 60% svojih primanja, dok građani Njemačke troše manje od 30%. Ostatak plaće u zemljama EU ostaje na raspolaganju za štednju, luksuz ili investicije, što je rijetkost u BiH.
Kako dalje?
Građani BiH su primorani da vode ekonomsku borbu u kojoj se gotovo cijela plaća troši na osnovne potrebe. Ovo objašnjava zašto se veliki broj ljudi odlučuje na iseljavanje u zemlje EU, gdje, iako su troškovi života veći, visoke plaće omogućavaju znatno bolji standard života. U Njemačkoj, Sloveniji i Hrvatskoj građani mogu štedjeti i ulagati u luksuzne proizvode, dok u BiH prosječna obitelj jedva preživljava.
Razlike u standardu života ukazuju na potrebu za dubljim ekonomskim reformama u BiH, uključujući povećanje minimalne i prosječne plaće, smanjenje oporezivanja rada i poticanje investicija. Sve dok se ovaj jaz ne smanji, BiH će nastaviti gubiti radno sposobno stanovništvo koje traži bolji život u zemljama EU, što je problem koji predstavlja i socijalni izazov za našu državu, obzirom da mlade obitelji u BiH sve češće biraju iseljavanje kao jedinu opciju za stabilniji život.
Bez hitnih mjera, jaz u standardu između BiH i EU će se dodatno produbljivati.
Potrebne su sustavne promjene kako bi se povećale prosječne plaće u BiH i smanjio jaz u kupovnoj moći. Bez toga, BiH će nastaviti gubiti mlade i obrazovane ljude koji traže bolje prilike u EU.
Odlučili smo istražiti kako građani Bosne i Hercegovine različitih zanimanja i životnih okolnosti doživljavaju trenutnu ekonomsku situaciju. Razgovarali smo s ljudima iz različitih gradova, kako bismo dobili uvid u svakodnevne izazove s kojima se susreću. Njihove priče, od umirovljenika i sezonskih radnika do stalno zaposlenih roditelja, otkrivaju kako rastuće cijene i niska kupovna moć utiču na kvalitet života u BiH.
“Radim sezonski posao u Starom gradu kod prijatelja. Od ove države nikad ništa nisam dobio. Sreća mi je pa imam dobre gazde koji mi pomognu kad zatreba. Cijene su stvarno previsoke – od hrane do običnih lijekova za gripu. Nedavno sam kupio teglu ajvara za 4.60 KM, a samo nekoliko dana kasnije, ista tegla u istoj prodavnici koštala je 5.60 KM. Sve poskupljuje, a ljudi sve manje mogu priuštiti. Sad kad ide zima i posla je sve manje, nekad stvarno ne znam kako ću kraj s krajem”, kaže nam Mostarac Senad Abudić.
Umirovljenica Samija Buzaljko, Stočanka, za Istinu kaže da je zahvalna Bogu što se ima na koga osloniti.
“74 su mi godine i od penzije živim. Sve je preskupo za nas s ovim našim standardom. Lijekovi su neophodni, a cijene su im astronomske. Hvala Bogu, imam djecu koja rade i pomažu mi, pa se mogu na njih osloniti. Teško bih inače preživjela sama. Gledam kako ljudi oko mene jedva sastavljaju kraj s krajem – sve stariji smo, a države za nas kao da nema.”
Tajma Bajrović, rođena Mostarka sa trenutačnom adresom prebivališta u Sarajevu, majka je djevojčice koja pohađa osnovnu školu. I pored stalnog zaposlenja Tajma ističe da i njoj ponekad zapne.
“Po struci sam profesorica sporta i tjelesnog odgoja. Oduvijek sam radila i uspijevala da izbijem neke novce. Komunikativna sam po prirodi, pa bih uvijek našla neki posao jer ljudi generalno cijene takav pristup. Znala sam istovremeno raditi i po 2-3 posla da bih pokrila životne troškove. Srećom, imam stalno zaposlenje i redovna primanja, ali i meni ponekad zapne. Majka sam djevojčice koja ide u osnovnu školu, pametna je i znatiželjna, a uz sve vannastavne aktivnosti koje pohađa, sve to treba finansijski ispratiti. Moja majka mi priskoči kad zatreba – pokrivamo se međusobno. Žao mi je ljudi koji nemaju zaposlenje, jer kod nas se posao rijetko dobiva po zaslugama. U ovoj državi ‘štela’ caruje. Ide zima, hladna, a cijene rastu dok primanja ostaju ista. Kupovna moć je sve slabija, i ne znam kako ljudi s manjim ili nikakvim primanjima preživljavaju”, kaže Tajma.
Dok cijene same po sebi nisu najveći problem, stvarna kriza leži u nesrazmjeru plaća i troškova života – problem koji zahtijeva hitnu pozornost vlasti.
Suočeni s izazovima, građani BiH i dalje pokušavaju izdržati, ali pitanje je koliko dugo.
