Foto: Impuls
St. Oegger naglašava da nije moguće točno znati kako će projekt utjecati na sustav jer se mnogi procesi odvijaju pod zemljom, ali je sigurno da će sve ove rijeke, koje se ulijevaju u Bunu, Bunicu, a potom u Neretvu, te kultna mjesta poput Blagaja i delte Neretve, biti pogođeni ovim projektom.
„Gornji horizonti“ možda zvuče kao grandiozan energetski poduhvat, ali u stvarnosti ovaj projekt je opasan zahvat za hercegovačku prirodu. Dok se iz proračuna izvlače ogromna sredstva, cijena koju plaća zdrava životna sredina mogla bi biti nepopravljiva. Znanstvenici apeliraju da gubimo vrste i prije nego što smo ih uopće uspjeli pronaći i dokumentirati. Mještani su sve više razočarani ovim projektom jer su od nekadašnje razvojne ideje sada vidljivije razorne posljedice, piše Jelena Jevđenić za Impuls.
„Gornji horizonti“ je hidroenergetski megaprojekt kompleksnih i velikih zahvata za preusmjeravanje voda iz sliva rijeke Neretve u sliv Trebišnjice, čija je osnovna svrha iskorištavanje vodnog potencijala kraških polja u energetske svrhe. Projekt podrazumijeva izgradnju tri velike hidroelektrane Dabar, Nevesinje i Bileća, uz mrežu brana, akumulacija, kanala i podzemnih tunela.
Realizacija počela 1956.
Realizacija projekta započela je u bivšoj Jugoslaviji 1956. godine, a do početka rata završena je prva faza koja se zvala „Donji horizonti“, hidroelektrane Trebinje I i II, Čapljina i Dubrovnik.
Trenutačni fokus ovog projekta je izgradnja hidroelektrane Dabar, koja je ujedno i najveća faza projekta.
Ideja je da Nevesinjsko polje postane rezervoar koji će zadržavati vodu. Voda bi potom išla u hidroelektranu Dabar. Nakon toga, nizom kanala, išla bi do hidroelektrane Bileća, a zatim u drugi sustav zvani Donji horizonti, koji su već u funkciji.
Na gradilištu u mjestu Pošćenje u Nevesinju gradi se brana istoimenog naziva za potrebe HE Dabar, koja treba biti izgrađena podno Nevesinja, u Dabarskom polju. Ova brana gradi se na rijeci Zalomci, koja je ponornica, i sprječavat će poniranje rijeke Zalomke, odnosno njezin prirodni tok.
Izgradnjom Gornjih horizonata doći će do umjetnog potapanja hercegovačkih polja, što će, prema riječima stručnjaka, ugroziti bioraznolikost tog područja.
Gradilišta u ovom dijelu istočne Hercegovine nalaze se na nekoliko lokacija. Vidljiva su izdaleka jer u zelenim i nekada netaknutim krajolicima izgledaju kao bijeli paraziti koji su napali zdrav organizam.
Ali to i nije daleko od istine.
Znanstvenici i istraživači Centra za životnu sredinu iz Banje Luke i National Geographic istraživanjima koja se provode projektom „Čuvari kraških polja: zaštita ‘nestajućih’ rijeka Hercegovine“ došli su do rezultata da su kraška polja ovih lokaliteta veoma bogata bioraznolikošću.
Ova prirodna bogatstva očuvane flore i faune trpjet će nesagledive posljedice zbog ovog projekta, na što se vlasti Republike Srpske nisu ni osvrnule.
Hercegovina ima vrlo složen sustav nadzemnih i podzemnih voda. Ponorski tokovi prelijevaju vodu iz viših u niža polja, a zimi i u rano proljeće izazivaju poplave u poljima. Kada se voda povuče, mještani obrađuju zemlju ili je koriste kao pašnjake.
Bioraznolikost koja bi mogla nestati
Još 2022. godine, tijekom znanstvenih istraživanja Neretva Science Week, koje je Centar za životnu sredinu organizirao dva puta, jedna ekipa istraživača radila je istraživanje bioraznolikosti Dabarskog, Fatničkog i Nevesinjskog polja. Tada su rađena istraživanja flore, vegetacije, sitnih i krupnih sisavaca, insekata, gljiva, pauka i ptica.
Na stranici Centra za životnu sredinu mogu se pogledati ti podaci koji su pokazali veliki stupanj bioraznolikosti i očuvanosti prirode tih krajeva.
„Mi u stvari u potpunosti ne znamo što imamo na ovim poljima, ona nisu do kraja istražena, tako da su ova naša istraživanja zapravo samo prvi uvid u bioraznolikost polja. Čisto podataka radi, samo na Dabarskom polju, koje je možda površine oko 30 kvadratnih kilometara, što nije mnogo, konstatirali smo 45 vrsta vilinih konjica, a to je dvije trećine ukupne populacije u BiH koju imamo. Znači, samo na ovih 30 kvadratnih kilometara imamo toliko vrsta. A da ne pričamo o drugim organizmima. U pećini Radovića pronađeno je oko tisuću jedinki šišmiša“, kaže Branislava Dukić iz Centra za životnu sredinu.
Zbog Gornjih horizonata ovo bogatstvo bioraznolikosti nestat će. Dukić je objasnila i kako.
„Što se tiče ovih nadzemnih živih stvorenja, potapanjem Nevesinjskog polja mijenja se ekosustav u potpunosti. Jednostavno, organizmi koji ovise o sadašnjim uvjetima neće imati dovoljno vremena da se prilagode tako brzim promjenama koje donosi taj projekt. Odvođenjem ogromne količine vode iz tih podzemnih i nadzemnih sustava, organizmi jednostavno neće imati uopće mogućnost da se prilagode. Mi smo tijekom ovih istraživanja možda zagrebali samo vrh ledenog brijega.“
Kraška polja istočne Hercegovine prepoznata su i kao staništa Natura 2000. Znanstvenici su zabilježili vrlo velik broj vrsta koje su prepoznate kao Natura 2000, koje se također nalaze i na domaćim i na međunarodnim listama ugroženosti.
„Područje gdje se grade Gornji horizonti je Dinarski krš, a Dinarski krš dio je mediteranske vruće točke i jedno je od najprepoznatljivijih žarišta bioraznolikosti na svijetu“, kaže biolog Matej Vucić koji je dio tima znanstvenika National Geographica.
„Ove godine izašla je nova IUCN (Međunarodna unija za zaštitu prirode) procjena iz Europe, koja je prepoznala ovo područje kao oko 50–70 % bogatije od ostatka Europe u smislu bioraznolikosti“, rekao je on.
foto: Dabarsko polje/Impuls
„Dabarsko polje jedno je od mnogih kraških polja, a sva imaju istu pozadinu – to su ravnice, okružene kraškim planinama ili brdima. Ono što je zanimljivo kod njih jest da su hidrološke veze obično vrlo složene i nisu potpuno poznate, pa kada se negdje pojavi voda, nismo potpuno sigurni odakle dolazi, a kada nestane u istom tom polju, nismo potpuno sigurni gdje završava.“
Većina slatkovodne faune ovog područja uvelike ovisi o prirodnim ciklusima plavljenja i povlačenja voda koje ova polja imaju.
Prema riječima Vucića, voda koja dolazi iz podzemlja nakon određenog vremena vraća se u podzemlje i taj ciklus važan je za tri stenoendemske vrste slatkovodnih riba.
Jedna od najranjivijih vrsta slatkovodnih riba u Europi je vrsta koja se zove dabarska gaovica, riba koja živi samo na prostoru Dabarskog polja. Druga je gatačka gaovica, a treća popovska gaovica iz Popovog polja, koju su istraživači, neočekivano, pronašli i u Dabarskom polju, te je ova vrsta jedna od najnaprednijih podzemnih vrsta slatkovodnih riba na ovom području.
„Potpuno su ovisne o ciklusu poplava. Većinu svog života provode pod zemljom. Uz povoljne uvjete, kada je polje poplavljeno, izlaze, pare se i mrijeste. Polažu jaja u vegetaciju u polju. Tijekom ovog kratkog razdoblja poplave izlaze mladi. Kada se voda povuče, vraćaju se u podzemlje, gdje se hrane i rastu, a sa sljedećom vodom ponovno izlaze. Ako ostanu vani, uglavnom ih pojedu grabežljivci. Ako nema ciklusa, dolazi do uginuća jer se ne mogu mrijestiti u podzemnom sustavu. Dakle, potrebna im je ova nadzemna faza kako bi dovršile svoj životni ciklus“, objašnjava Matej za Impuls.
Znanstvenici smatraju da će posljedice biti razorne i za podzemnu faunu, jer se na obodu hercegovačkih polja nalazi mnogo pećina.
Iva Njunjić, biologinja i članica tima National Geographica, kaže da je u pećinama u hercegovačkim poljima fauna vrlo bogata.
„Na obodu Dabarskog polja sigurno imamo desetak pećina i jama, koje su vjerojatno djelomično neistražene. Neki od tih speleoloških objekata su ogromne pećine. Ono što me osobno najviše pogađa jest to što ljudi pećine vide kao nekakve prazne šupljine u podzemlju. To nije tako. Pećine ovdje zapravo vrve životom. Ovdje imate velik broj endemičnih vrsta, od kojih neke žive samo u jednoj pećini i nigdje drugdje na svijetu. Budući da je ovo dio dinarskih planina, Dinaridi su vruća točka bioraznolikosti kada je riječ o pećinskoj fauni“, navodi ona.
Prema njezinim riječima, na prostoru oko hercegovačkih polja nalazi se veći broj pećinskih vrsta nego bilo gdje na svijetu.
„Što su tropske kišne šume za nadzemnu faunu, to su Dinaridi za pećinsku faunu“, naglasila je Njunjić.
Ona je navela da su prilikom istraživanja tih pećina pronašli velik broj vrsta i veliku populaciju.
„Imala sam priliku istraživati pećine u mnogim zemljama svijeta, ali samo u ovim pećinama u Dabarskom polju vidjela sam pećinske zidove pune života, zaista izuzetna je brojnost jedinki. Problem je što će se zbog Gornjih horizonata promijeniti hidrološki režim ovih pećina“, naglasila je.
Mnoge pećine u Dabarskom polju funkcioniraju kao estavele, što znači da djeluju kao dvostruki sustavi. U jednom razdoblju godine funkcioniraju kao izvori, iz njih izvire voda i puni Dabarsko polje, a u drugom razdoblju godine funkcioniraju kao ponori, gdje voda ponire kroz te pećine.
„Organizmi koji žive u tim podzemnim staništima prilagodili su se specifičnim hidrološkim uvjetima tijekom milijuna godina evolucije. Sada, kada u nekoliko godina potpuno promijenimo vodni režim, ne znamo točno kako će se promijeniti, ali to će svakako imati negativan utjecaj na jedinstvenu pećinsku faunu na ovim prostorima. Ti organizmi su nešto zaista specifično, žive samo ovdje i nigdje više na svijetu. Zato mislim da imamo moralnu obvezu da ih sačuvamo – prije svega da ih proučimo i pronađemo nove vrste“, naglašava Njunjić.
Prekid prirodnog krvotoka Neretve
Vode Nevesinjskog, Gatačkog i Dabarskog polja prirodno podzemnim kanalima otiču prema izvorima Bune, Bunice i Bregave, triju najvećih pritoka donje Neretve. Kada se vode usmjere u sliv Trebišnjice, sve ove pritoke i sama Neretva ostaju bez ogromne količine slatke vode. Kako rijeka slabi, more prodire dublje u unutrašnjost, pretvarajući plodna polja u slanu pustinju na kojoj više ništa neće moći rasti.
„U donjim tokovima Neretve omjer slatke i slane vode mijenja se u negativnom smjeru, tako što slana voda prodire uzvodno i tada dobivate faunu i floru koja je morska, a ne slatkovodna. Dolje su ogromne plantaže mandarina koje ljudi navodnjavaju sustavom kanala, a sada se ti kanali uglavnom pune slanom vodom, što predstavlja problem za navodnjavanje. Za nekoliko godina promijenit će se pH vrijednost tla do te mjere da je upitan opstanak svih tih plantaža. Za ljude koji žive na tom području i ovise o toj gospodarskoj djelatnosti to će, naravno, biti ogroman problem. A da ne govorimo o gubitku slatke vode koja je izvor života“, objašnjava Dukić i dodaje da se prirodan proces prodiranja mora u rijeku odvija sporije i blaže, pa vrste imaju više vremena za prilagodbu.
Neretva ima 25 % ukupne europske riblje faune, više od 10 % endema i više od 70 vrsta riba. Donja Neretva uvelike ovisi o poljoprivredi, a to je također područje vrlo važne bioraznolikosti – ramsarsko područje.
Adnan Đuliman iz udruge „Novi val“ iz Blagaja kaže da je velika zabrinutost mještana u južnom dijelu Hercegovine zbog projekta Gornji horizonti, koji prijeti rijekama Buni, Bunici, Bregavi i Hutovu blatu smanjenjem dotoka vode s ovog područja, a samim tim i Neretvi.
„Godinama apeliramo i ne želimo reći da smo protiv infrastrukturnih projekata u Bosni i Hercegovini, ali želimo vidjeti postoji li mogućnost garancije da sutra nećemo biti u ekološkom problemu. Svi mogu potvrditi da imamo globalni problem s klimom i da svake godine imamo sve manje vodostaje. Zamislite, ako se ta količina vode preusmjeri na Donje horizonte, što možemo očekivati u srpnju, kolovozu i rujnu, kada je vodostaj već na ekološkom minimumu“, naglašava on.
Omladinski klub „Novi val“ provodi istraživanja na rijekama Buni i Bunici, s posebnim naglaskom na izradi stručnog obrazloženja za proglašenje ovih rijeka zaštićenim područjem.
„Nismo ni zagrebali, a već smo pronašli četiri gljive, od kojih su dvije prvi put zabilježene u Bosni i Hercegovini, a dvije u cijeloj Europi. Orhideja jadranska kokica, koja je ovdje pronađena, ima najsjevernije stanište upravo ovdje. Kada govorimo o rijekama, tu je mekousna pastrmka, koja je endemska za ovo područje. Također, vrela Bune i Bunice geomorfološki su fenomeni koje možete naći samo ovdje“, ističe Đuliman.
Kako dalje navodi, postavlja se pitanje koliko sve to ima smisla ako će se 80 % ovog sliva preusmjeravati na Donje horizonte prema Trebinju i Republici Hrvatskoj.
„Smatramo da je to veliki problem. Ne vidimo glas politike, nema gotovo nikakvih informacija iz Hrvatske, a svi znamo da se već do Višića i Čapljine osjeti prodor slane vode jer je pritisak slatke vode manji. Mislim da imamo ozbiljan razlog za zabrinutost“, zaključuje Đuliman.
Koliko će koštati Gornji horizonti
Kada se govori o cijeni ovog projekta, gotovo nitko ne uzima u obzir gubitak prirode i svih vrsta organizama s ovih prostora.
Bojan Pejičić, vijećnik u Skupštini općine Nevesinje, kaže da se među stanovništvom tema ovog projekta i zaštite životne sredine zaobilazila.
„Glavne teme bile su kada će se izvoditi radovi, eksproprijacija zemljišta, kako bi narod mogao naplatiti neki novac. Narod je mislio da bi mogao imati veliku korist. Ljudi su u Nevesinju uglavnom projekt promatrali kao vrlo značajan i kao nešto što će donijeti dobro Nevesinju“, naveo je.
Pejičić je spomenuo i da mediji nisu dovoljno obraćali pozornost na ovaj projekt kada je riječ o ekologiji i preusmjeravanju voda iz toka Neretve u tok Trebišnjice.
„Ono što je narod brinulo jest kada se stvori akumulacija jezera, hoće li se promijeniti klima u Nevesinju, hoće li biti veća vlažnost zraka, budući da je Nevesinje poznato kao zračna banja, te hoće li biti više komaraca u ljetnom razdoblju. Tako da je to sva priča o svijesti naroda vezana za ekološki aspekt“, dodao je.
Miljan Kovač, novinar i mještanin Zovog Dola kod Nevesinja, kaže da su netransparentnost projekta i manipulacija stanovništvom veliki problem.
„Najspornija je upravo ta netransparentnost jer ne znamo točno kakve nas posljedice mogu očekivati, niti su to investitori i izvođači radova ikada do kraja objasnili. Pitanje je kakve su studije koje su oni izradili i na koje se pozivaju, koliko su korektne i kakve posljedice zapravo mogu biti. Pitanje je i koliko je toga javnost svjesna, posebno lokalno stanovništvo koje ovdje živi, jer se provodi sustavna manipulacija stanovništvom“, naglasio je.
Kovač je istaknuo da se ljudi nadaju boljoj financijskoj situaciji zbog potopljenih imanja, ali da će novac koji bude dodijeljen brzo biti potrošen, a posljedice mogu biti trajne i za životnu sredinu i za opstanak stanovništva u tim krajevima.
Dosadašnja ulaganja u Gornje horizonte mjere se u stotinama milijuna konvertibilnih maraka, iako je točnu cifru teško definirati zbog višedesetljetnog trajanja projekta i njegove krajnje realizacije. Od početne procjene od oko 300 milijuna, sada iznos ide i do 700 milijuna. Većinu sredstava osigurava kineska kompanija China Energy Gezhouba Group putem kredita kineske Exim banke, dok ostatak financira Elektroprivreda Republike Srpske.
Kovač napominje da ovaj projekt više služi kao izvlačenje javnog novca.
„Kao novinar dosta sam o tome pisao da je sama realizacija projekta Gornji horizonti jedna velika praonica novca i izvlačenje novca iz energetskog sektora Republike Srpske. Cijena projekta je tri puta porasla od početka izvođenja radova do danas. Hidroelektrana Dabar trebala je biti puštena u pogon, kako su govorile vlasti RS, 2016., pa 2018. i 2020. Zadnje što je rekao bivši predsjednik Republike Srpske jest da će biti puštena u rad polovinom 2027. godine“, kaže on.
Prema pisanju medija, radovi na projektu posljednjih su mjeseci svedeni na minimum nakon što je kineska banka obustavila plaćanja jer Elektroprivreda RS nije ispunila obvezu i završila tunel na prvom dijelu projekta „Dabar 1“ na vrijeme.
Pippa Gallop iz Bankwatch mreže nevladinih organizacija, koja se bavi zaštitom životne sredine, kaže da nije sigurna hoće li se projekt završiti.
„Prema našim procjenama nije sigurno da će se projekt završiti. Problem je u tome što je kraški teren izuzetno nepredvidljiv i uvijek se može dogoditi nešto geološki. Koliko smo čuli, kada su gradili tunel iz Nevesinjskog polja, imali su dosta problema s prodorima vode, urušavanjem tunela i slično. Druga stvar je što smo u posljednje vrijeme čuli vijesti da su radovi na lokaciji svedeni na minimum zbog nesporazuma između kineske banke, kineske tvrtke i Republike Srpske“, navodi ona.
Naglašava da cijeli projekt prati iznimna netransparentnost kada je riječ o financiranju i isplativosti.
„Bojimo se da će sva ova šteta biti napravljena uzalud. Nigdje nije objavljena nijedna informacija o ekonomskoj opravdanosti, a Centar za životnu sredinu već neko vrijeme pokušava doći do ugovora s kineskom tvrtkom i bankom u vezi s garancijama koje je za kredit izdala Republika Srpska. Apsolutno je neprihvatljivo da ta informacija nije javna“, ističe Gallop.
Pejičić navodi da ponekad misli da se sve radi kako bi se namjestili tenderi za neke privatne tvrtke, jer se cijeli proces toliko dugo odugovlači.
„Čini mi se u nekim trenucima da su ovo projekti koji traju predugo, ne znam je li to svjesno ili nesvjesno, ali i kada dođe do neke koristi, ako ikada i dođe do nje, to će biti pred sam kraj naših života. U svakom slučaju, proračunski novac raspoređuje vlast i od toga narod nema ništa“, ističe.
Kovač navodi da bi kao mještanin volio da ovaj projekt ne bude završen.
„Da ovu devastiranu prirodu vratimo onakvom kakva je bila, ako možemo, ili da barem ostane ovakva. Bojim se da će šteta biti mnogo veća ako projekt bude završen, pogotovo s ovakvim načinom raspolaganja resursima“, naglašava.
Razbacana gradilišta koja su načela Hercegovinu
Za sada je izgrađen tunel dužine 12,1 kilometar, službeno je probijen krajem 2025. godine, ali ni on nije završen. Kompletiranje svih radova u tunelu očekuje se do rujna 2026. godine. Izgradnja ovog nezavršenog tunela koštala je 67 milijuna eura.
Fotograf National Geographica, Nick St. Oegger, pokazuje fotografiju koju je snimio na tom prostoru prije tri godine. Kaže da su znanstvenici uzimali uzorke, ljudi su plivali, rijeka je tekla, a sada je potpuno uništena.
„Morao sam pogledati tu fotografiju jer nisam vjerovao da je ovo ista lokacija. Bio sam potpuno šokiran“, navodi i dodaje da se dugi niz godina bavi temom hidroenergije i već sedam godina prati rijeke Balkana.
„Nikada nisam vidio ovakvu količinu razaranja u tako kratkom vremenu. Razlika koju sam primijetio na mnogim drugim mjestima jest da obično imate jednu branu koja se negdje gradi, pa dobijete betonsku barijeru ili manje betonske prepreke. Ono što je ovdje drugačije jest složenost projekta – različite faze, tuneli, brane, preusmjeravanja, i to na širokom području koje utječe ne samo na jednu glavnu rijeku nego i na nekoliko manjih. Zbog geologije i načina na koji voda teče pod zemljom kroz pećine i kaverne, sve to nije u potpunosti shvaćeno“, ističe.
St. Oegger naglašava da nije moguće točno znati kako će projekt utjecati na sustav jer se mnogi procesi odvijaju pod zemljom, ali je sigurno da će sve ove rijeke, koje se ulijevaju u Bunu, Bunicu, a potom u Neretvu, te kultna mjesta poput Blagaja i delte Neretve, biti pogođeni ovim projektom.
Projekt osmišljen prije pola stoljeća ne uzima u obzir današnje klimatske promjene i sve češće suše, isušivanje rijeka, gubitak najplodnijih dijelova Hercegovine i uništavanje bioraznolikosti – temelja na kojem počiva čitav život regije – u zamjenu za kilovate električne energije i profit koji će završiti daleko od onih koji u tim krajevima žive, predstavlja skupu trampu na koju su pristali samo odabrani.
