„Bila sam prava mrgudica”, kaže Caitlin Andrew prisjećajući se sebe iz tinejdžerskih dana, kada je s roditeljima išla u šetnje.
„Oboje vole promatrati ptice; znali su zastati, slušati i promatrati stvari. Bilo je uistinu lijepih šetnji i iskustava, ali u to me vrijeme to jednostavno nije zanimalo. Zbog toga mi je sada baš žao.”
Prije tri godine, tijekom teškog životnog razdoblja, Caitlin je otkrila da joj ptice pružaju neočekivan bijeg od problema, navodi BBC.
Pridružila se sve brojnijim mladim ljudima koji se okreću promatranju ptica.
„Imala sam 24 godine i živjela sam u Glasgowu kao studentica”, kaže Caitlin, koja je odrasla u Midlothianu.
„Moje mentalno zdravlje je bilo loše, bila sam potištena i bilo mi je prilično teško povezati se sa svijetom oko sebe.”
Otprilike u to vrijeme Caitlin je s obitelji otišla na odmor na otok Islay.
Taj najjužniji otok arhipelaga Unutarnjih Hebrida poznat je po divljim pticama; tijekom proljetnih i jesenskih seoba ondje se može uočiti više od 120 vrsta.
„Dok smo bili ondje, puno smo promatrali ptice”, kaže Caitlin.
„A kao što možete zamisliti, ondje se mogu vidjeti nevjerojatne stvari – primjerice, crvenokljune galice i orlovi bjelorepani.”
Caitlin kaže da je promatrajući ptice, umjesto da bude mrzovoljna, pronašla mir i tišinu.
„Samim time što odvojite vrijeme za promatranje, slušanje i upijanje svega oko sebe, povezujete se s okruženjem u kojem se nalazite.”
Roditelji su bili oduševljeni kada je za rođendan poželjela dalekozor.
Stereotipi o promatranju ptica
Ipak, na samim počecima bavljenja promatranjem ptica Caitlin je imala dojam da nitko drugi ne dijeli njezinu strast prema pticama.
„Bilo mi je pomalo neugodno priznati čime se bavim”, kaže ona.
„To je svojevrstan stereotip, zar ne? Obično se povezuje sa starijim ljudima koji vode usporen život i počinju se time baviti tek u mirovini – a ja zapravo mislim da u tome nema ničeg negativnog.”
„No među svojim vršnjacima zasigurno sam bila jedina osoba koja se time ozbiljno bavila.”
Caitlin, koja govori galski jezik, otkrila je da nipošto nije usamljena kao mlada promatračica ptica kada je za BBC Alba snimila dokumentarni film o svom hobiju.
Naišla je na ogranak organizacije „Feminist Bird Club” (Feministički klub promatrača ptica) u Invernessu – skupinu osnovanu u New Yorku 2016. godine s ciljem da promatranje ptica učini uključivijim i sigurnijim za sve.
Caitlin je također upoznala žene koje se, kao profesionalke ili volonterke, bave zaštitom ptica.
Ona kaže: „U zajednici promatrača ptica svi su vrlo susretljivi i rado će vam reći da u svom dalekozoru ili teleskopu vide nešto zanimljivo ili da su opazili nešto nesvakidašnje.”
Istraživanje provedeno za potrebe Kraljevskog društva za zaštitu ptica (RSPB), najveće britanske i europske dobrotvorne organizacije za zaštitu prirode i ptica, pokazuje da u Britaniji ima više od četiri milijuna promatrača ptica, što je porast u odnosu na 2,7 milijuna prije osam godina.
Prema toj studiji, broj ljubitelja promatranja ptica iz generacije Z – osoba u dobi od 16 do 29 godina – porastao je s procijenjenih 61.000 u 2018. godini na današnjih 724.000.
Među Caitlininim omiljenim pticama su ćubaste sjenice, koje u Ujedinjenom Kraljevstvu obitavaju u izvornim borovim šumama u dijelovima gorja Highlands, području Moray i grofoviji Aberdeenshire.
„Volim promatrati ćubaste sjenice u gorju Cairngorms. Budući da su rijetke, susret s njima poseban je doživljaj”, kaže ona.
Još jedna od njezinih omiljenih vrsta su blune.
„Uvijek se razveselim kad vidim blunu. One su krupne i iznimno snažne; djeluju poput dinosaura.”
Caitlin uživa u tome kako različite ptice najavljuju promjene tijekom godine.
„Kad, primjerice, u ožujku ili travnju čujete glasanje zviždka, znate da stiže proljeće – a to je uistinu uzbudljivo”, kaže ona.
„A kad se približava zima, pojavljuju se mali drozdovi i drozdovi borovnjaci. Čini se kao da vam ta stvorenja daju znakove da se priroda mijenja, a divno je osjetiti povezanost s tim.”
Dodaje: „Život zna biti vrlo buran. Imate uspone i padove, a nikad ne znate što vas čeka – tu su razne političke besmislice i sve ostalo.
A te male životinje… Njima je jedino važno pronaći hranu, podići potomstvo, pomoći mladima da postanu samostalni i zatim sve ponoviti – one se jednostavno bore da opstanu.
Naši problemi odjednom izgledaju jako mali.”
Foto: Nina Torrance/BBC Alba
