Političke stranke u Bosni i Hercegovini, osobito one najveće – nacionalne potpuno obesmislile politiku kao pojam. Politika je u svom poslanju služenje zajednici i osmišljavanje pravila, zakona i politika koje oblikuju društvo, no u BiH je politika sredstvo da kćeri, sinovi, zetovi, kumovi Dragana Čovića, Milorada Dodika, Bakira Izetbegovića… svaki dan podebljavaju vozne parkove, nekretnine i sve ostalo. Vidimo da je sustav napredovanja, zapošljavanja osmišljen zbog rodbine naših lidera i stranačkog članstva. Vidimo politiku kako se naslikava dva mjeseca pred izbore u školama, vrtićima, na misama, utakmicama, stratištima i toliko narod otprilike dobije od politike – fotografiju. S druge strane političke elite su od bh. naroda izvukle toliko koliko ne bi ni u jednoj drugoj zemlji.
Iste matrice
Ako promatramo Čovića, Dodika i Izetbegovića vidimo iste matrica djelovanja, isti sustav koji su po sebi usuglašavali, vidimo nepotizam, namještanje natječaja, vidimo da svi imaju IT tvrtke u koje ulažu, da iza sebe imaju uništena poduzeća. Skrivaju dakako sva trojica ispunjenja osobnih interesa iza stranaka, i tzv. nacionalnih interesa, a Hrvatima, Srbima i Bošnjacima nikad gore, nikad im skuplje, nikad nepravednije.
Ono što je različito, a što primjećujem – vanjska politika prema toj trojici. Dodik zbog najizraženije retorike najčešće na udaru, dok su Čović i Izetbegović pošteđeniji, no praksa nacionalnih stranaka i lidera je ista. Čović se naslanja na Zagreb i utočište traži u Plenkoviću, isto radi i Dodik, dok se Izetbegović čak i skumio s Erdoganom, što je pratila cijela BiH. Dakle, bitnih razlika nema, osim u retorici prvog, drugog i trećeg i reakciji na prvog, drugog i trećeg”, za hercegovina.info komentira Kristina Perić, urednica portala Istina.
Sve uredno i legalno, a džepovi i imovina samo bujaju
“Istraživački portali su zadnjih godina podosta od te imovine identificirali, barem kada je u pitanju BiH, premda će biti zanimljivo otkrivati što i na kome imaju preko granice, u Hrvatskoj, u Srbiji, Turskoj…
Vidimo u Hrvatskoj, gdje pravosuđe donekle funkcionira da pada tko zna koji ministar po redu, u Čovića nikada nije pao nijedan. Optužen mu je jedan načelnik iz Čapljine, a i njemu suđenje dogodine. Plenković bi morao ministre kadrovirati iz BiH, ovdje je izgleda sve pošteno. Ili? Uredno i legalno će izgledati dok i ovdje ne dođu europski tužitelji i počnu ozbiljno raditi. Kod nas djeca tužitelja i sudaca rade u elektroprivredama. Postavlja se pitanje čime su politiku zadužili da im se djeca primaju državne jasle i od koga da očekujemo pravdu. Iznimaka ima, tužitelja i sudaca koji pošteno rade posao, no manjina nikada nije vladala većinom”, ističe Perić.
Stranke u javnom prostoru
“Krenut ćemo od medijskog prostora. HDZ BiH je godinama ulagao u medije koji su ga slijepo pratili i u tu košaricu polagao sva jaja. No zlatno je poduzetničko pravilo da se sva jaja ne slažu u istu košaru. Neovisni mediji su nadjačali, svijet otvara pozive za medije i otvorio se put neovisnosti. Čovićeve sluganske medije više malo tko konzumira, ljudi nisu toliko potkapacitirani, pa čak čujem da mu se i najodanija tiskovina vraća na tračnice normalnog rada, ako je to uopće više moguće, i da pušu neki novi vjetrovi iz Austrije. Dakle, Čovićev najodaniji medijski bedem pada, i u budućnosti neće biti onih koji će slaviti njihove promašaje kao pobjede, i uvjeravati narod da je crno bijelo, pa će morati tražiti nova rješenja. Upravo je tako u javnom prostoru operirao HDZ BiH zadnjih nekoliko desetljeća, kao skupina koja nije ni spavala, nego samo brine o hrvatskim nacionalnim interesima, a oni sebe kućili, a narod raskućili. Mediji su ih takvima prikazivali. Do jučer je, da ne kažem i danas, spominjanje bilo kojeg člana bilo koje nacionalne stranke u kontekstu kriminala definirano udarom na narod, što je nonsens. No, to je BiH”, kaže.
Velika podrška na izborima
“Pa pitali su jednu stogodišnjakinju iz Mostara neke godine za koga će glasati. Jasno je rekla ‘za svoje lopove’. Ima neka ta logika u BiH zaokruži svoga kakav je god, polariziramo se nacionalno, pa je stoga i predizborni program naših stranaka konfrontacija. Vidjeli smo koliko je navijačkih nereda bilo pred lokalne izbore, već 20 godina se pred izbore u Mostaru priča o gradnji vjerskih objekata u središnjoj zoni i tako ide kampanja. I uvijek me fascinira kako svake četiri godine narod pada na iste priče. Mislim kad bi bilo i neko strijeljanje da birači HDZ-a, SNSD-a ili SDA ne bi znali program stranke za koju godinama glasaju. Žalosno je to i prilično neozbiljno i od politike i od birača. Glasanje je vrsta molitve za svijet koji želimo sebi i djeci, reče nedavno američki senator i pastor. Nažalost izglasali smo da nam je sve što vrijedi već odavno u EU”, zaključila je Kristina Perić.
