Tradicionalno tetoviranje koje se još naziva i sicanjem ili križićanjem bilo je rasprostranjeno gotovo u cijeloj Bosni i Hercegovini i šire. Još i danas, u poodmaklim godinama, u Rami, Srednjoj Bosni, Uskoplju i drugim mjestima mogu se se sresti starije žene koje obično u narodnim nošnjama idu u crkvu ili kakve druge svečanosti. Ponosno pokazujući tetovaže…
Vjeruje se da se ovaj običaj tetoviranja križeva na jasno vidljivim mjestima prakticirao radi ometanja osmanskih osvajača u odvođenju mladih djevojaka. Tetovaže sa zanimljivim motivima križića uglavnom su se nalazile na šakama i rukama, a ponekad na grudima ili pak čelu.
Magistar novinarstva i fotograf Mladen Topić od 2019. godine, nakon završetka studija, odlučio je zabilježiti posljednje živuće bake na području Rame koje imaju tradicionalne tetovaže nastale sicanjem. Topić je s prof. Zoranom Stojanovićem napravio 20 portreta baka, a neke od njih nažalost nisu više među nama.
U razgovoru s bakama većina ih kaže da su se tetovirale u proljeće, često i na blagdan svetog Josipa. Nešto manje u dugim razdobljima godine. Junakinje ovih portreta tada su imale od 10 do 15 godina, a nekoliko njih bilo je puno mlađe kada su ruke ukrasile ovim križevima žive vjere.
Anđa Jakovljević (1939.) jedna je od rijetkih koja je tetovirala samu sebe. Imala je 15 ili 16 godina, bila je tada u najmu. Smjesu je pripremila od meda, čađi i mlijeka. Tetovirala se jer je tetovaže vidjela kod drugih djevojaka i željela je imati iste te da se zna da je katolkinja.
Postupak pripreme smjese je bio jednostavan, miješala bi se čađ, s mlijekom i medom. Potom bi se na zategnutoj koži nacrtali križići koji bi se potom probadali ugrijanom iglom. Koža bi se sicala ili bocala sve dok se ne pojavi krv koja bi se pomiješala sa smjesom. Ruke bi se tada zamatale kakvim papirom ili krpom, svime što je u to vrijeme bilo dostupno.
Danas tradicionalnog sicanja nema, ali mnogi za svoju prvu tetovažu biraju upravo neku tradicionalnu, koja se radi u modernim tattoo studijima i uz nove tehnologije tetoviranja. Nekoliko primjera donosimo u nastavku serijala fotografija Križevi žive vjere.
