„Nemojte me gledati, preplašit ćete se!“ – vrisnula je 47-godišnja Azra kada se pogledala u ogledalo. Lice joj je bilo otečeno do neprepoznatljivosti, a oči potpuno zatvorene. Prstima je morala razdvojiti kapke kako bi uopće mogla vidjeti.
„Daj, okreni se! Što se događa?“ panično su je dozivali članovi obitelji.
„Okrećem se… muk“, prisjeća se Azra pakla koji je uslijedio nakon estetskih tretmana korekcije podočnjaka i bora, koje je obavila tijekom ljeta 2024. godine. Tretmane je radila kod dr. Ismaila Siručića, stomatologa i maksilofacijalnog kirurga iz Sarajeva.
Nekoliko dana kasnije završila je na hitnoj pomoći s deformacijom lica. Liječnik joj prilikom tretmana nije rekao koja sredstva koristi. Već godinama upotrebljava botoks „Botulax“, koji Agencija za lijekove i medicinska sredstva BiH nije odobrila za uporabu, piše Centar za istraživačko novinarstvo (CIN).
Azra nije znala ni da dr. Siručić nema dozvolu za obavljanje estetskih zahvata. Vjerovala je njegovom znanju i profesionalnosti te nije postavljala pitanja ni kada nije dobila račun nakon plaćanja u njegovoj privatnoj stomatološkoj ordinaciji.
Tržište u BiH preplavljeno je neregistriranim, ilegalno uvezenim preparatima za estetske tretmane. Razni botoksi, fileri i serumi lako se naručuju putem interneta, a koriste ih liječnici, frizeri i kozmetičari u nelicenciranim ordinacijama i salonima, često u potpuno neadekvatnim higijenskim uvjetima, pa čak i u privatnim stanovima. Neki nude i brze „edukacije“ koje traju pola sata, gdje polaznici uče na „modelima“ – pacijentima koji zauzvrat dobivaju jeftin tretman, a „polaznici“ upitne certifikate.
„Kombinacija njihova neznanja i pohlepe je strašna i pogubna za pacijente. To je kazneno djelo“, upozorava dr. Amela Karabeg, specijalistica plastično-rekonstruktivne i estetske kirurgije.
Unatoč tome, inspekcije gotovo da i ne kontroliraju ove poslove, uz obrazloženje da nemaju dovoljno inspektora ni prijava građana na temelju kojih bi mogli postupati.
Danas Azra rijetko izlazi sama, loše spava i teško prihvaća vlastiti odraz u ogledalu. Svoju priču odlučila je podijeliti s javnošću, uz zahtjev da joj identitet ostane zaštićen.
„Probuši otok iglom“
Prije nego što je otišla na estetske tretmane, Azra je na internetu tražila informacije o postupcima. Smatrala je da izgleda umorno i željela je osvježiti lice. Tako je pronašla dr. Siručića, pročitala njegovu biografiju, pregledala fotografije njegovih pacijentica i odlučila se naručiti.
Prvi tretman botoksa dogovorili su u svibnju 2024. godine u njegovoj privatnoj stomatološkoj ordinaciji u Sarajevu. Dr. Siručić tada nije imao odobrenje za dodatni rad od poslodavca – Doma zdravlja Kantona Sarajevo. Iako je maksilofacijalni kirurg, nije imao ni odobrenje Ministarstva zdravstva KS za izvođenje estetskih procedura injekcijama, ali Azri to nije rekao.
Već u srpnju zakazali su korekciju podočnjaka, a potom i još jedan tretman u kolovozu. Tijekom tri mjeseca Azra je tri puta bila na tretmanima različitim sredstvima. Kasnije je od liječnika doznala da joj je aplicirao botoks u tri regije lica, filere „Radiant“ i revitalizirajući serum „Dermaheal Dark Circle Solution“.
Azra se prisjeća da je za tri tretmana kod dr. Siručića platila oko 1.500 KM. Cjenik i pojedinačne cijene nije vidjela ni na internetu ni u ordinaciji, a nikada nije dobila ni račun.
Prema riječima dr. Musfahe Burgić, vlasnice Centra za estetsku medicinu i kirurgiju u Tuzli, pacijent iz klinike treba izaći s kartonom u kojem su navedene sve procedure, svaki korišteni preparat sa stikerom i serijskim brojem, ubrizgana količina i rok trajanja. Prethodno bi pacijent trebao biti informiran o svemu te potpisati pisani pristanak u kojem su opisane moguće komplikacije.
„Ako želite biti transparentni prema pacijentima, morate shvatiti da taj papir štiti pacijenta od liječnika, ali i liječnika od pacijenta. U mojoj ordinaciji pacijenti prije svake procedure – injekcija filera, botoksa ili operacije – potpisuju pisani pristanak“, pojašnjava dr. Burgić.
Azra kaže da takvu proceduru nije prošla, nije bila upoznata s procesom niti je išta potpisivala. „Ja stvarno, iskreno, nisam pitala. Išla sam na povjerenje da doktor zna što i koliko treba. Ne znam kako da vam objasnim, jednostavno – vjerovala sam doktoru“, priznaje.
Nakon tretmana otputovala je rodbini u inozemstvo. „Jednoga dana probudila sam se i ispod lijevog oka osjetila otok koji mi je bacao sjenu na oko“, prisjeća se Azra užasa koji je tada osjetila.
Budući da joj dr. Siručić nije dao karton s opisima tretmana, liječnici na hitnoj pomoći nisu joj mogli značajno pomoći jer nisu znali sastav ubrizganih preparata. Mast za otok i lijek protiv alergije nisu djelovali, a lice je sve više oticalo. Azra je zatim otišla dermatologu koji joj je prepisao antibiotike i kortikosteroide te preporučio pregled kod maksilofacijalnog kirurga. Troškovi pregleda i lijekova ubrzo su narasli na oko 4.000 KM.
„Treći dan, kako se terapija kortikosteroidima smanjivala, osjetila sam da se otok ponovo vraća i da sada zahvaća cijelo lice.”
Po savjetu liječnika prestala je uzimati kortikosteroide i započela novu terapiju antibioticima, nakon čega se stanje pogoršalo.
„Te večeri osjetila sam kako mi se lice počinje deformirati, poprima takve oblike da se više ne prepoznajem. Nisam se usudila zaspati”, prisjeća se Azra kroz suze. „Razmišljam: nalazim se izvan zemlje, dio moje obitelji je ovdje, umrijet ću i dodatno ih istraumatizirati.“
Kad su je ujutro ugledali, obitelj se šokirala. „Tada sam vidjela strah kakav nikada prije nisam vidjela u osobi koju možda volim najviše na svijetu. Taj me strah slomio“, kaže Azra.
Napisala je poruku dr. Siručiću. Prema njezinim riječima, u početku je sumnjao na alergiju na prašinu, puder ili maskaru te nije vjerovao da su problemi nastali zbog tretmana.
Predložio joj je da stavlja hladne obloge i pitao je prima li kortikosteroide.
„To je trebalo drenirati – imao sam ja takvih slučajeva… Trebalo bi bocnuti malo sterilnom iglom da se izdrenira. To je otok. Možeš li doći do sterilne igle?“ – napisao je dr. Siručić, sugerirajući Azri da sama probuši otok kako bi iz njega iscurila tekućina.
Azra je to odbila. Nekoliko dana je slala liječniku fotografije lica koje je svakim danom izgledalo sve gore. „Bili smo u kontaktu dok nisam došla u Bosnu i sve predala odvjetniku.“
Dr. Siručić, iako je u početku pristao, kasnije nije želio govoriti za Centar za istraživačko novinarstvo (CIN). Inspektorima Kantonalne uprave za inspekcijske poslove Kantona Sarajevo, koji su po Azrinoj prijavi provjeravali njegov rad, rekao je da mu je pacijentica kazala kako je jednom išla u solarij, iako ju je on upozorio da to ne radi, te da ne može znati je li možda bila podvrgnuta estetskim tretmanima u drugoj ordinaciji.
Inspektorima je također izjavio da je pacijentica „odbila upute da se obrati odgovarajućem liječniku radi rješavanja komplikacija, te se nakon proteka dužeg vremena javila plastičnom kirurgu“, navodi se u izvješću Kantonalne inspekcije.
Po povratku u Sarajevo, Azra je zatražila pomoć od dr. Amele Karabeg iz Poliklinike „Karabeg“.
„Fotografije koje imam su dramatične. Njezino lice bilo je potpuno izobličeno – dvostruko veće, s potpuno zatvorenim očima, strašnim podljevima i neidentificiranim masama ispod kože”, kaže dr. Karabeg, dodajući da je to jedan od najtežih slučajeva koje je vidjela.
Kaže i da joj se javljaju i drugi pacijenti sa sličnim komplikacijama, osobito nakon zahvata u kozmetičkim salonima. U najtežim slučajevima javljaju se problemi s vidom, povraćanje, jaka glavobolja, bolovi u vratu i nestabilnost, a može doći i do prestanka disanja.
„To je krajnji ishod primjene neregistriranih, neadekvatnih neurotoksina“, upozorava dr. Karabeg.
Slična iskustva imao je i tim „Naše male klinike“. Specijalist plastične i rekonstruktivne kirurgije dr. Alemko Čvorak ističe da je nezahvalno liječiti komplikacije nastale nakon tuđih zahvata. „Dolazili su pacijenti koji su dobivali botoks. Nakon toga imali su nekroze – odumiranje tkiva na zahvaćenim područjima.”
Neki pacijenti pomoć su potražili i na Klinici za rekonstruktivnu i plastičnu kirurgiju Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu.
„Naša je zadaća izvući pacijenta iz te situacije. Hoće li on kasnije pravno reagirati, to je na njemu“, kaže šefica Klinike i profesorica na Medicinskom fakultetu u Sarajevu Sanela Salihagić.
Lijekovi preko interneta, brze edukacije i neodgovornost
Botoks „Botulax“ i slični preparati mogu se lako nabaviti putem interneta, iako nisu registrirani. Među oglasima koji nude njihovu prodaju nalaze se i pozivi na edukacije o aplikaciji botoksa, na kojima polaznici mogu dobiti i certifikat. Jedan od takvih profila je „preparati2025“.
Novinari CIN-a, predstavljajući se kao zainteresirani klijenti, nakon nekoliko poruka i kratkog razgovora s oglašivačem Borisom Ilićem dogovorili su preuzimanje ovog snažnog neurotoksina te polusatnu edukaciju o njegovom ubrizgavanju. Ilić je tražio 200 KM za botoks i 500 KM za edukaciju, a rekao je i da bi certifikat o završenoj obuci koštao dodatnih 500 KM. Nešto kasnije toga dana na Facebooku je objavljen poziv klijenticama da budu modeli za dogovorenu „edukaciju“ u isto vrijeme, uz pogodnost popusta na tretman.
U siječnju 2025. godine novinari CIN-a uputili su se u Doboj, gdje su ih Boris Ilić i Sanela Stanojević dočekali u malom „Beauty Studio SS“ u Vidovdanskoj ulici, predstavljajući se samo imenom.
Skučeni prostor bio je pregradom podijeljen na čekaonicu i malu prostoriju s kozmetičkim stolom, frižiderom i policama punim preparata. Na zidu je visjelo desetak uokvirenih certifikata iz različitih salona i centara za ljepotu, no nijedan nije bio iz službene obrazovne ustanove.
U prašnjavoj, nesterilnoj prostoriji Stanojević je održala polusatnu edukaciju, pokazujući na klijentici-modelu postupak aplikacije botoksa. Upirala je prstom, objašnjavajući gdje se nalaze tri zone lica, te upozoravala polaznicu da na donjem dijelu lica ne smije ništa raditi jer može „pasti usna kao kod moždanog udara“ i nastati „katastrofa“. Dok je punila špricu neregistriranim Botulaxom, uz blagi osmijeh ohrabrivala je polaznicu da se oslobodi straha. Nakon nekoliko uboda ispraznila je sadržaj u lice modela i zaključila da je „lako – samo treba držati iglu ravno i probosti“.
Klijentici tijekom tretmana nije rečeno da će joj u lice biti ubrizgan neregistrirani botoks. Zahvaljujući popustu zbog uloge modela, tretman ju je koštao 150 KM, što je tri do četiri puta jeftinije nego u licenciranim klinikama.
Na Ilićev zahtjev polaznica je morala potpisati izjavu kojom se odriče prava da edukatora pozove na odgovornost „u slučaju da se nešto dogodi“, jer su smatrali da ne mogu snositi odgovornost za tuđi nestručni rad. Ipak, poticali su polaznicu da tretmane primjenjuje na drugima, kod kuće ili u salonu. Isticali su mogućnost dobre zarade te ponudili i suradnju: za pet ili šest klijenata dnevno oni bi došli u Sarajevo i odradili tretmane, a svi bi zaradili – tri regije na licu, 250 KM po regiji, pa se na jednom klijentu isplati uloženi trud i novac.
Ilić je i sebe i Stanojević predstavio kao stomatologe, no Komora doktora stomatologije Republike Srpske potvrdila je da se njihova imena ne nalaze u evidenciji.
Prema pravilima koja vrijede u cijeloj BiH, aplikacije botoksa i hijaluronskih filera smiju se izvoditi isključivo u ordinacijama u kojima radi specijalist plastične, estetske i rekonstruktivne kirurgije, dermatovenerologije, maksilofacijalne ili oftalmološke kirurgije, ili subspecijalist plastične kirurgije.
Sanela Stanojević zaposlena je u Gradskoj upravi Doboj, u Odjeljenju za strateško planiranje, europske integracije i lokalni ekonomski razvoj, no unatoč tome, tijekom radnog vremena stajala je s iglom u ruci i održavala polusatnu obuku ubrizgavanja botoksa u lice – iako za to nema nikakvu dozvolu.
Ilić je registriran kao samostalni poduzetnik u trgovini „Espresso shop B“ u Doboju.
Njih dvoje nisu izdali nikakav račun za 850 KM koje su zaradili u pola sata, niti su dali deklaraciju o supstanci koju su prodali.
Ilić je, osim „Botulaxa“, u svojoj ponudi imao još dva neregistrirana lijeka – „Botox“ i „Nabota“. Diskretan je kada je riječ o svojim dobavljačima i kupcima, ali tvrdi da ima razrađenu prodajnu mrežu salona kojima poštom šalje ove preparate te da pojedine ordinacije znaju naručiti i do 50 kutija.
Botoks se mora transportirati i čuvati u skladu sa strogim pravilima tzv. „hladnog lanca“, kako bi ostao učinkovit i siguran za uporabu. „Vistabel“, jedini registrirani botoks u BiH, čuva se na temperaturi između 2 i 8 °C. Ipak, Ilić je tvrdio da se „Botulax“ može prevesti u prtljažniku automobila od Doboja do Sarajeva „jer je vani hladno“, a potom ga je dovoljno staviti u hladnjak. Dodaje da „nema opasnosti“ ako se preparati pravilno ubrizgavaju i ako osoba nije alergična na penicilin.
„Botoks i fileri moraju biti skladišteni u posebnim uvjetima, a već sama pogrešna pohrana ili transport mogu izazvati ozbiljne komplikacije – osobito ako se radi o jeftinom botoksu iz neprovjerenih izvora“, upozorava dr. Reuf Karabeg, predsjednik Udruženja plastičnih, rekonstruktivnih i estetskih kirurga u BiH.
Nakon što ga je novinarka suočila s činjenicom da se radi istraživanje, Boris Ilić odbio je govoriti za CIN i zaprijetio tužbom ako bude spomenut u priči. Nedugo zatim uklonio je oglase za prodaju botoksa i edukacije s internetskih platformi i društvenih mreža.
Salon za uljepšavanje u međuvremenu se preselio u veći prostor, a Sanela Stanojević i dalje oglašava usluge aplikacije botoksa i filera na internetu.
Za razliku od nje, mnogi saloni svoje ponude ne objavljuju javno, već se oslanjaju na lanac osobnih preporuka pacijenata, dok termine uglavnom dogovaraju putem društvenih mreža.
Novinari CIN-a kontaktirali su više od 20 kozmetičkih i frizerskih salona te stomatologa koji nude ilegalne tretmane. Većina je na spomen riječi „novinar“ prekidala vezu ili odgađala razgovor, na koji se kasnije više nije javljala.
Banjalučka tvrtka „Tohado“ veleprometnik je medicinskih sredstava u BiH, a sugovornici CIN-a spominjali su je kao jednog od glavnih dobavljača neregistriranih preparata za estetske tretmane. Suvlasnik Milan Torbica ponudio je novinarki CIN-a, koja mu se predstavila kao osoba zainteresirana za otvaranje kozmetičkog studija, da joj nabavi sve potrebno za pokretanje posla – uključujući i botoks „Nabota“ – uvjeravajući je da su svi proizvodi registrirani.
Iz Agencije za lijekove i medicinska sredstva BiH poručili su da „Nabota“ nije na popisu registriranih lijekova.
Krajem 2022. godine Agencija je privremeno zabranila „Tohadu“ veleprodaju na tadašnjoj adresi, no tvrtka se dva mjeseca kasnije preselila, a inspekcija je utvrdila da na novoj lokaciji ispunjava sve uvjete za rad. Slično se dogodilo i nakon nekoliko drugih nadzora pokrenutih zbog prijava o nezakonitom prometu medicinskim sredstvima. Iz Agencije tvrde da su uvijek pronalazili samo „neusklađenosti“ koje je tvrtka ubrzo otklanjala.
Unatoč brojnim obećanjima, Torbica nije želio govoriti za CIN o svom poslovanju.
Okružno javno tužiteljstvo Banja Luka početkom 2025. godine, na temelju izvješća Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) o nedozvoljenom prometu medicinskih proizvoda, formiralo je predmet protiv Torbice i tvrtke „Tohado“.
Iz Agencije za lijekove i medicinska sredstva BiH poručuju da nemaju informacije o neregistriranim botoksima i filerima koji se nalaze na tržištu u BiH, te da im nitko nije prijavio neželjene reakcije na ove lijekove i preparate.
„Kroz legalne tokove distribucije lijekova i medicinskih sredstava ne smiju se naći neregistrirani proizvodi ove vrste, jer se uvoz odobrava isključivo na temelju potvrda o registraciji koje izdaje naša Agencija“, naveli su u odgovoru CIN-u. Dodali su da su svi proizvodi koji su mimo dozvola prisutni na tržištu BiH stigli ilegalnim putem i da su „neprovjerene kvalitete, učinkovitosti i sigurnosti, te mogu štetno utjecati na zdravlje stanovništva“.
Državni zakon o lijekovima i medicinskim sredstvima propisuje kaznu do 100.000 KM za pravnu osobu koja stavi u promet lijek bez dozvole Agencije.
Iz Agencije su naveli kako nemaju podatke da se „Botulex“ koristi u BiH, no nitko nije želio stati pred kamere i govoriti o ovoj temi.
U procesu registracije farmaceutska kompanija ili ovlašteni zastupnik podnosi zahtjev za izdavanje dozvole za stavljanje lijeka u promet. Stručnjaci potom ocjenjuju kvalitetu, učinkovitost i sigurnost predloženog lijeka. Nakon pozitivne ocjene, lijek dobiva dozvolu na pet godina.
Za legalnu nabavu i primjenu botoksa i filera potreban je ugovor s ovlaštenom ljekarnom ili veledrogerijom, pojašnjava dr. Musfaha Burgić. „Sve se isporučuje uz odgovarajuću dokumentaciju i račune“, dodaje.
Botulinum toksin tipa A je lijek – neurotoksin – koji privremeno blokira živčane impulse prema mišićima, čime se oni opuštaju i bore smanjuju. Osim u estetske svrhe, koristi se i za liječenje migrena, strabizma, mišićnih spazama i pretjeranog znojenja.
Za razliku od botoksa, fileri nisu lijekovi već medicinska sredstva, najčešće bazirana na hijaluronskoj kiselini koja veže vodu i vraća koži volumen i elastičnost. Filerima se popunjavaju duboke bore, povećavaju usne i oblikuju konture lica. Oni djeluju mehanički – popunjavaju prostor ispod kože, bez utjecaja na mišiće ili živčane završetke.
Pred kamerama nisu željeli govoriti ni vlasnici „Plave poliklinike“, doktori Džemil i Senada Hujdurović. Umjesto njih, na upit je e-mailom odgovorio dr. Ahmed Hujdurović.
„Obavještavamo vas da dr. Ismail Siručić nije zaposlenik naše ustanove, niti je angažiran po bilo kojem drugom osnovu“, napisao je dr. Hujdurović, pojašnjavajući da su s njim samo pregovarali o iznajmljivanju prostora, odnosno ordinacije. „(…) imenovani je očito zakazao konzultacije u razdoblju kada mu je prostor bio stavljen na raspolaganje za razgledavanje, uz prisutnost naše medicinske sestre, o čemu smo od nje i obaviješteni, a što je upravo jedan od razloga zašto ugovor o zakupu prostora nije realiziran.“
Kontrola ovakvog „tržišta ljepote“ gotovo da i ne postoji, a inspekcije to opravdavaju nedostatkom zdravstvenih inspektora i činjenicom da ne postupaju kada nema prijava građana.
U Republici Srpskoj u protekle dvije godine nisu zabilježili nijednu nedozvoljenu uslugu aplikacije botoksa i filera.
U 2023. i 2024. godini inspektori u Kantonu Sarajevo izdali su zabranu rada za četiri subjekta koja nisu imala rješenje nadležnog ministarstva. U jednom kozmetičkom salonu inspektori su pronašli filere te ampule lidokaina i adrenalina namijenjene za anesteziju, a salon je kažnjen s 10.000 KM.
U Tuzlanskom kantonu u posljednje četiri godine dva su salona kažnjena novčanom kaznom i zabranom rada zbog obavljanja neregistrirane zdravstvene djelatnosti.
U ostalim kantonima saloni i ordinacije uopće nisu provjeravani.
Odvjetnica Sanela Gorčić smatra da je problem u tromosti inspekcijskog sustava, nedovoljnoj educiranosti inspektora, neprijavljivanju nepravilnosti i mogućnosti umanjenja novčanih kazni. Nakon svega, pojedinci i saloni nastavljaju s radom.
„Takve osobe trebalo bi evidentirati i prikazati u nekom registru“, kaže Gorčić.
Nalaze CIN-ova istraživanja odvjetnica kvalificira kao oblik organiziranog kriminala. „To je, po mom mišljenju, svakako organizirani kriminal jer među tim osobama postoji poznat kanal kupnje, distribucije, uvoza i prodaje. Hoće li baš svaki pojedinac koji bude evidentiran u tim lancima dobiti status člana organizirane grupe, utvrđuje tužitelj prilikom izrade optužnice“, zaključuje Gorčić.
Istina.media
