Prije 6 mjeseci, po povratku u BiH, odlučio sam se da uzmem usluge BH Telekoma. Koliko je to pogrešna odluka bila govori činjenica da sam priključak na Internet čekao punih 7 dana, a sada kada se na tom istom priključku desio problem, opravku čekam evo treći dan.
Piše: M.Kovačević-Istina.media
Sada ćete se vi sigurno pitati, kakve veze BH Telekom ima sa nogometnom reprezentacijom BiH osim sponzorske? A odgovor je sasvim jednostavan – nikakve, međutim ako pogledamo iz drugačijeg ugla, veza je i više nego li očigledna. Naime, i Telekom i reprezentacija, su dva državna simbola, koja svaki na svoj način, predstavljaju i samo ogledalo našeg po svim šavovima raspadnutog društva.
Društvo ublehaša
Značaj Telekoma je naravno neusporediv, posebno po pitanju socijalne stabilizacije i unaprjeđenja društvenih odnosa, dok je reprezentacijski značaj isključivo vezan za emotivan dio identifikacije s tim simbolom državnosti BiH. Upravo iz tog emotivnog stanja, mnoge kolege novinari i pišu i komentiraju sadašnje stanje u reprezentaciji, posebice dajući akcenat na stručne odnosno fudbalske stvari, dok se svakodnevni skandali koji su vezani za nogometni savez BiH, kao krovnu instituciju provlače uglavnom sa blagom reakcijom i kritikom. A upravo taj savez, na čelu sa predsjednikom – Vicom Zeljkovićem, najbolji je primjer realnosti u kojoj živimo.
Sa jedne strane, imate apsolutni raspad omladinskog nogometa i nogometnih liga, gdje raznorazni „menadžeri“ kao hijene, love djecu od 12 i 13 godina, vodeći ih u inozemstvo, pod uvjetom da zaigraju za druge uglavnom susjedske reprezentacije. Tu je i skandal sa uhićenjem nogometnih sudaca zbog primanja mita, ali i svakodnevna sudačka lakrdija u najjačem ligaškom natjecanju u BiH, provedena pod direktnom palicom sudačke organizacije koja je glavni kreator stanja na tabeli, i samim tim i odlučitelj, tko će biti prvak, tko će u Europu, a tko će napustiti natjecanje. Na sve ovo dolaze i famozni entitetski, odnosno županijski savezi, koji su kako to ovih dana u Sarajevu svjedočimo, prava mala gnijezda svih mogućih nelegalnih radnji, gdje se određene grupacije pod plaštom nevladinih udruženja, enormno bogate i prisvajaju ogromnu moć, bez ikakve strategije ili plana o razvijanju nogometa kao sporta, kako na županijskoj tako i na državnoj razini. Upravo na tako postavljene stvari, u savez je stigao „najveći“ patriotski kapitalac – Sergej Barbarez, i bez dana trenerskog iskustva, preuzeo ni manje ni više nego li A tim nogometne reprezentacije BiH. Neiskusni i na momente pogubljeni Barbarez, u startu je najavio nove i „bolne“ reforme u reprezentaciji, koje bi nakon određenog vremena trebale poručiti rezultate, i odvesti ponovo na neko veliko natjecanje. To liči na ovu aktuelnu priču bh. političara koji obećavaju reforme i ulazak u EU. A kada će se to točno dogoditi nitko ne zna, samo se može pretpostaviti da neće u skorijoj budućnosti. No, bez obzira na sve neiskusni Sergej je ponosan kako se stvari odvijaju do sada, bez obzira što mu tim kojeg vodi, bez problema primi ni manje ni više nego li 7 komada od nogometne reprezentacije Njemačke. Ali, ne tako davno i Brazil je primio 7 komada, znači još to ništa nije strašno.
Da bi slika bila kompletna, potreban je i drugi „najveći“ patriotski kapitalac – Emir Spahić, koji obnaša funkciju sportskog direktora svih nogometnih klubova pod krovom nogometnog saveza BiH. A što to znači u praktičnom smislu, također neiskusni i na momente pogubljeni Spahić je vrlo brzo demonstrirao. Najprije je krenuo sa uvođenjem prakse, da se zbog novog duha „profesionalizma“ dosadašnja okupljanja nogometne reprezentacije iz kampova u BiH premjeste na prilično skupe trening centre u Europi. Time se postavlja pitanje zbog čega je uopće građen trening kamp u Zenici koji je do skora važio i za jedan od najmodernijih u regiji. Matematika je tu naime jasna, lutanja prvenstveno po Europi magnet su isključivo za dijasporu, koja je sada je to očigledno jedina ciljna grupa, kojoj nogometna reprezentacija BiH želi da se obraća. U tom smjeru, radi se na otvaranju tkz. „registra“ mladih talenata, koji nije ništa drugo, nego selektiranje dijasporske djece, koja ima menadžera ili pak bogate roditelje, koji su u stanju, kako se neslužbeno priča, platiti minimalno 20.000 eura, za poziv u reprezentacijsku vrstu. Pozitivno je to, da je navedena svota ista i za domaće igrače, a svi oni koji ne budu mogli da plate, imat će priliku reprezentacijsko blamiranje gledati putem televizora.
Ostavka – kako to gordo zvuči
U moralno posrnulom društvu, kakvo je BiH društvo, pitanje odgovornosti je misaona imenica. Tako ostavke ne podnose ni recimo županijski ministri, koji bivaju uhićeni za moguće djelo zloupotrebe položaja, pa zašto bi ostavku ponudio i nogometni selektor, nakon blamaže protiv Njemačke, i to u trenutcima, kada je skoro nakon punih 20 godina, konačno dočekao da postane trener. Do tada mu to nije uspjelo ni u sarajevskoj Vrbanjuši. Ni arogantni stav koji vrijeđa inteligenciju svih poštenih ljudi nije začuđujući – naprotiv. Stara je činjenica, da gdje je manje kompetencije, tu je više bahatosti. Apsolutni prvak u toj kategoriji je Milorad Dodik, koji gotovo nas svakodnevno podsjeća kako to izgleda u praksi. Sergej Barbarez, srećom neće imati tu mogućnost. On će nastaviti sa „pečenjem“ zanata, uz svrsishodnu pomoć kapitena Edina Džeke, i ostalih poltronskih novinara. Pričat će nam o procesu uigravanja, o novim momcima koji nemaju kvalitet, o površnom poznavanju protivnika. I friško uhićen županijski ministar Bošnjak je na sudu govorio, da je samo površno poznavao prvooptuženog načelnika općine Trnovo – Ibru Berilu. Zamislite koliko bi tek legalizirao nelegalno izgrađenih objekata na plananini Bjelašnici da su se „dublje“ poznavali? A zamislite tek kakav bi Barbarez bio stručnjak da je pored sasvim solidne i zavidne nogometne karijere u Njemačkoj, vodio makar neki klub iz Njemačke druge nogometne lige? Dok to zamišljate, ne zaboravite da ostanete ponosni, jer novi niz poraza je neminovan i neizbježan.
