foto: Fena
Svojim fotografijama je svijetu pokazivao šta se tu dešava, uključujući i, kako je to nazvao, “živahni i kulturni život” koji se odvijao po podrumima tokom ratnih godina. Smatrao je to vrstom “otpora”.
Lowe, čije su fotografije širile po svijetu istinu o dešavanjima tokom opsade, preminuo je u subotu u Los Angelesu, ostavivši ‘svoj’ grad u suzama.
“Istinski Sarajlija”
Mnogi smatraju da je ostavio iza sebe neizbrisiv trag, a među njima je redatelj Haris Pašović, koji je za N1 izjavio da je on bio “bitan glas u svijetu” za građane BiH.
“On je tokom godina postao veći Bosanac od mene i mnogih nas. Istinski Sarajlija. Živio je na Vratniku, oženio divnu Sarajku. Pomagao je ljudima, bio je mentor mladim umjetinicima. Širokogrudan covjek. Njegov doprinos Sarajevu je nemjerljiv, nikada mu se nećemo moći odužiti”, naveo je Pašović.
“Nisam poznavao čovjeka koji je imao blažu narav, i veću toplinu u susretu sa prijateljima koji su ga obožavali u Sarajevu, Londonu i širom svijeta. Po tome ćemo ga pamtiti i po izložbi “Sarajevo pod opsadom” koja sada obilazi svijet”, dodao je on.
Vijest o Loweovoj smrti je teško pogodila i bh. rediteljicu Jasmilu Žbanić.
“Kada odu neki ljudi, osjećamo se kao da smo izgubili ogroman komad svog grada, svoje historije i sebe. Britanac Paul Lowe je bio organski dio najljepšeg i najboljeg Sarajeva i BIH. Poklonio nam je veliko bogatstvo kroz svoja djela. Hvala mu na svjetlu koje nam je ostavio kroz svoje fotografije i svoju ljudskost”, rekla je za N1.
“Naša obaveza je da nastavimo gdje je on stao”
Damir Šagolj, dobitnik Pulitzerove nagrade za fotografiju, smatrao je Lowea uzorom.
“Svi smo mi izrasli ispod Paulovog mantila. Kožnog, crnog i elegantnog, satkanog od posvećenosti, ljubavi i razumijevanja. Od profesionalnosti, od blagosti. Od njegovih slika koje su definirale, kao rijetko koje, jednu cijelu važnu epohu jednog važnog grada”, izjavio je on za N1.
“Generacije fotografa, i ne samo fotografa, koje interesuje ljudska duša, njen mrak i svjetlo, su odrasli uz slike i život kojima se žive te slike, našeg sugrađanina Paula. Mi smo imali privilegiju i čast da nas je, beskrajno nesebično i snažno, prigrlio kad nam je bilo najteže.
Naša je obaveza, ljudska i profesionalna, da nastavimo gdje je on stao. Da ponudimo svoj objektiv nekim novim nasmijanim licima koje će kroz njega gledati svijet kako ga je Paul gledao. I kroz njega se tako elegantno kretao”, dodao je.
“Mali čin otpora”
Veliki broj poznanika i prijatelja se sada oprašta od Paula na društvenim mrežama, u nevjerici da je nakon više od 30 godina zaista otišao. Zauvijek. Da ga više neće sretati na svakoj premijeri, svakoj promociji, na svakom festivalu u gradu čijem se otporu za vrijeme rata divio i koji je opisao u jednom intervjuu za Guardian.
Lowe je rekao da je stigao u Sarajevo u lipnju 1992. Prije toga je dokumentirao kraj hladnog rata. Slikao je rumunjsku revoluciju i pad Berlinskog zida.
“Kada su počele kružiti glasine da će se nešto dogoditi u Bosni, niko nije mogao vjerovati. Činilo se da je zemlja integrirana: rat bi značio da se ljudi bukvalno bore protiv svojih susjeda”, rekao je on u intervjuu 2022. godine.
“Mnogi od nas koji smo pokrivali opsadu Sarajeva u početku su vjerovali, možda naivno, da bi izvještavanje o ovome dovoljno glasno, dovoljno dobro i dovoljno iskreno dovelo do osude i intervencije međunarodne zajednice. Postojao je osjećaj nevjerice da bi se to moglo dogoditi u europskom glavnom gradu. Mislim da niko od nas ne bi pomislio da će blokada i dalje biti na snazi tri godine kasnije”.
Tih godina je posjetio Sarajevo desetak puta.
“U prvih nekoliko tjedana, koncentrirao sam se na samu opsadu: žrtve, pacijenti u bolnici, tijela u mrtvačnici. Kasnije sam postao zaokupljen onim što se događa običnim, obrazovanim, kulturnim ljudima kada su svedeni na srednjovjekovne uvjete uzrokovane opsadom”, naveo je on.
Objasnio je da Sarajlije nisu imale dovoljno oružja da se odbrane, te da je često nedostajalo hrane, vode i struje. Međutim, istaknuo je da su bili “nevjerovatno prilagodljivi i trudili se da žive što normalnije”.
“Ne bi odustajali od stvari koje su željeli raditi, kao što je susret s prijateljima u centru grada. Jedna od mojih fotografija, snimljena nakon godinu dana, prikazuje ženska stopala pod plahtom u mrtvačnici. Nokti na nogama su joj bili nalakirani, što je izgledalo kao mali čin otpora”.
Njegov fokus je bio da prikaže pojavu “živahnog i važnog kulturnog života”, čak i tijekom opsade.
“Umjetnost i kultura smatrani su ključnim za odbranu Sarajeva. Nije se radilo samo o fizičkoj odbrani grada, nego o samom konceptu grada – o tome šta znači biti građanin i dio društva”, naveo je.
Lowe je primjetio da bi Sarajlije “rizikovali svoje živote za malo zadovoljstva”, ističući da je rat bio posebno težak za djecu koja nisu željela da budu zaglavljena u zatvorenom prostoru.
“U mirnijim razdobljima mogli su više da izlaze napolje – slikao sam djecu kako plivaju u rijeci tijekom prekida vatre. Ali rijeka je, kao i veći deo grada, bila jasno vidljiva srpskim snajperistima. Jedne zime nazočio sam strašnoj sceni: grupa od petoro ili šestoro djece poginula je od granate dok se sanjkala ispred svoje kuće”, ispričao je.
“Danas dijelim život između Ujedinjenog Kraljevstva i Sarajeva. Moja žena je iz grada i imam prijatelje ovdje. Nedavno sam imao izložbu u obnovljenoj Vijećnici, sarajevskoj Vijećnici koja je srušena 1992. godine. Na jednoj fotografiji se vidi kako gudački kvartet svira u njenim ruševinama tijekom opsade. Okačio sam sliku tamo gde je snimljena, a zgradi je vraćen stari sjaj”, ispričao je 2022. godine.
I zato je, izgleda, danas Facebook preplavljen porukama zahvalnosti i ljubavi prema strancu koji je postao jedan od najvećih Sarajlija.