Organizirani kriminal na Zapadnom Balkanu više nije lokalna priča o krijumčarenju i poslijeratnom reketiranju. Riječ je o transnacionalnom sigurnosnom sustavu koji povezuje polja opijata u Afganistanu, laboratorije kokaina u Latinskoj Americi, skladišta u Zapadnoj Africi i europske lučke gradove s političkim uredima i tržištima nekretnina u matičnim zemljama.
Analiza novijih strateških izvješća, procjena Ujedinjenih naroda o trgovini drogom i istraga agencija za provedbu zakona pokazuje da su kriminalne skupine sa Zapadnog Balkana – prije svih mreže predvođene albanskim državljanima i crnogorski klanovi poput Kavačkog i Škaljarskog – postale dominantni akteri u europskoj trgovini kokainom, zadržavajući pritom ključne uloge u trgovini heroinom, kanabisom, sintetičkim drogama i pranju novca. Njihov uspjeh ne leži u postojanju monolitnog „balkanskog kartela”, već u fleksibilnim, polikriminalnim i multinacionalnim mrežama koje surađuju preko etničkih linija, ugrađuju se u političke elite i korumpiraju ključne državne institucije, piše Stav.
Desetljećima je Balkan opisivan kao most – tranzitni koridor između proizvođača na Istoku i potrošača na Zapadu. Ta je metafora zastarjela. Regija je i dalje most, posebno za povijesnu „balkansku rutu” koja prenosi opijate i metamfetamin iz Afganistana u Zapadnu i Srednju Europu, ali je sada i izvor.
Kriminalni poduzetnici sa Zapadnog Balkana više ne oporezuju niti samo prate tuđu robu preko svog teritorija. Oni kupuju izravno u Latinskoj Americi, upravljaju logistikom u Zapadnoj Africi, kontroliraju veleprodajnu distribuciju u Njemačkoj i na drugim tržištima Europske unije, te peru prihode kroz građevinski sektor u Albaniji, nekretnine na crnogorskom primorju i fiktivne tvrtke u Hamburgu.
Ova je transformacija ključna jer te mreže funkcioniraju, kako se navodi u recentnim sigurnosnim analizama, kao „akteri neformalne moći” koji djeluju unutar, pored i izvan državnih struktura. Oni ne izbjegavaju državu; baš suprotno, oni s njom sklapaju partnerstva, pružajući zaštitu, regulirajući ilegalna tržišta i, u ekstremnim slučajevima, pridonoseći stvaranju „zarobljenih država” gdje korumpirani pravosudni sustavi ne mogu riješiti problem organiziranog kriminala. Borba protiv njih stoga nije samo policijski zadatak, već pitanje vladavine prava i europskih integracija.
Analize su dosljedne u jednoj točki: ne postoji jedinstven „balkanski kartel”. Umjesto toga, skupine sa Zapadnog Balkana opisuju se kao fleksibilne, polikriminalne mreže koje surađuju s latinoameričkim, talijanskim, turskim i drugim skupinama. Njihova organizacijska prednost nije hijerarhija, već „ugrađenost” – sposobnost da budu veletrgovci kokainom u Duisburgu, zaštitnici građevinskih dozvola u Tirani i partneri lučkih operatera u Ekvadoru ili Baru.
Studija o operacijama u Zapadnoj Africi pokazuje kako to funkcionira. Umjesto velikih hijerarhijskih timova, balkanski operativci koriste male, povjerljive jedinice i zajedničke posrednike koji se bave logistikom, tvrtkama za pranje novca i korumpiranjem dužnosnika. Ti su posrednici vezivno tkivo koje omogućuje čak i suparničkim skupinama, poput Kavačkog i Škaljarskog klana, da koriste istu infrastrukturu.
Financijski opseg operacija je zapanjujući. Prema analizi Ureda Ujedinjenih naroda za droge i kriminal (UNODC), samo trgovina opijatima i metamfetaminom duž balkanske rute generirala je između 13,9 i 21,4 milijardi dolara godišnje u razdoblju od 2019. do 2022. godine. Krijumčari zadržavaju oko 70 % dobiti, a procjenjuje se da se između 25 % i 50 % tog prihoda prebacuje preko granica kao nezakoniti financijski tokovi koji potiču korupciju i nestabilnost.
Taj se novac pere kroz nekretnine, luksuznu imovinu, fiktivne tvrtke i kriptovalute, što izobličuje cijela gospodarstva. U Albaniji, oprani novac od droge obogaćuje manjinu dok istodobno deformira politički sustav i osiromašuje stanovništvo.
Dok balkanska ruta ostaje motor prihoda, kokain predstavlja projekciju moći prema van. Skupine su proširile svoje djelovanje u Zapadnu Afriku – Senegal, Sijera Leone, Gambiju, Gvineju Bisau – koristeći je kao logističko čvorište za skladištenje i redistribuciju kokaina namijenjenog Europi. Partnerstva s moćnim saveznicima, poput brazilskog PCC-a i talijanske ‘Ndranghete, omogućila su im preuzimanje dominantne uloge.
Diversifikacija je ključna. Mreže su aktivne i u trgovini kanabisom, kao što pokazuje slučaj zapljene gotovo pet tona marihuane skrivene u jastucima i kolačima na relaciji Srbija – Sjeverna Makedonija. Otkriće visokotehnološkog laboratorija za fentanil, koji je proizvodio gotovo deset kilograma dnevno, signalizira ulazak na tržište sintetičkih droga, gdje male količine donose ogroman profit.
Europska unija, svjesna da je stabilnost Zapadnog Balkana izravno povezana s njezinom unutarnjom sigurnošću, predvodi napore za jačanje institucionalnih kapaciteta u regiji. Kroz projekte kao što su WB PaCT i EU4FAST, EU radi na usklađivanju regionalnih procjena prijetnji s europskim standardima.
U svibnju 2026. godine, u Haagu je održana specijalna obuka za službenike za provedbu zakona sa Zapadnog Balkana, koju su organizirali CEPOL i Europol. Cilj je bio prenijeti metodologiju za izradu Procjene prijetnje od teškog i organiziranog kriminala (SOCTA), kako bi se ojačala strateška analiza i omogućilo donošenje odluka utemeljenih na obavještajnim podacima.
Bosna i Hercegovina, uz podršku EU-a, trenutačno razvija svoju prvu SOCTA-u 2025. Tijekom lipnja i srpnja 2025. godine u Sarajevu su održane radionice koje su okupile predstavnike policijskih agencija, tužiteljstava, poreznih uprava i obavještajnih službi. Očekuje se da će konačni dokument, usklađen sa standardima Europola, biti odobren u jesen 2025. godine.
Ovi koraci predstavljaju pomak prema sustavnom pristupu koji se ne usredotočuje samo na pojedinačne zapljene, već na razumijevanje struktura, financijskih tokova i veza s politikom. Uspjeh tih inicijativa odredit će hoće li se regija moći oduprijeti utjecaju zarobljenih institucija.
Zaključak je jasan: organizirani kriminal na Balkanu nije više samo regionalni problem. To je globalni, polikriminalni ekosustav koji djeluje od Latinske Amerike do Zapadne Europe, generira desetke milijardi dolara i podriva temelje vladavine prava. Borba protiv njega zahtijeva više od policijskih akcija; zahtijeva sustavne reforme, političku volju za obračun s korupcijom na najvišoj razini i shvaćanje da je sigurnost Balkana neodvojiva od sigurnosti Europe.
Istina.media
